Razgovarala: Ana Tafra
Povodom izlaska romana znakovitog naslova Bremenita šutnja, donosimo kratak razgovor s autoricama koje su vlasnice opatijske ordinacije Entera Clinic i već 22 godine pomažu mnogim klijentima. Prva promocija Bremenite šutnje održat će se u Zagrebu 15. ožujka u 18 u knjižari Megastore (Hoću knjigu), a članovi Svijeta knjige priliku druženja s autoricama će imati 16. ožujka od 16 do 18 sati u Svijetu knjige na Kaptolu 4.
Živim: Više od dvadeset godina zajednički vodite opatijsku kliniku Entera Clinic, gdje dolaze klijenti iz cijele Europe. Okrenuli ste se medicini, duševne ste savjetnice, ali odakle ljubav prema književnosti?
Larí Marí: Književnost je naša ljubav još od ranog djetinjstva. Obje smo pohađale literarne sekcije i pisale kratke priče koje su se nakon otvaranja naše klinike počele pretvarati u romane. Na taj je način nastala Proza koja liječi. Ona je spoj književnosti i naših duševnih savjeta. U svakom romanu progovaramo o nekoj temi koja ljude najviše muči, a o njoj nemaju snage progovoriti.
Živim: Čitatelji su oduševljeni vašim novim romanom Bremenita šutnja koji ih odvodi u vrtlog skrivenih osjećaja. Koji su to skriveni osjećaji glavne junakinje Medene?
Larí Marí: Skriveni su oni osjećaji o kojima se sramimo govoriti, zbog kojih nas osuđuju ili za koje mislimo da se nikada ne bi mogli realizirati. No, u glavnoj junakinji oni bubre te joj počinju mijenjati osobnost. Tada postaju opasni za nju samu, ali i za njenu okolinu. Bremenita šutnja govori na koji način izaći iz tog vrtloga, ostvariti se i postati bolja osoba.
Prva promocija Bremenite šutnje održat će se u Zagrebu 15. ožujka u 18 u knjižari Megastore.
Živim: Kakva je to bremenita šutnja? Imamo li svi takvu šutnju u sebi?
Larí Marí: U našem četvrtom romanu svaki lik ima svoju bremenitu šutnju, no one su na neki način povezane. Svakome je njegovo breme najteže, a još je teže kada o njemu dugo godina šutimo. Ono čovjeka često odvodi u slijepu ulicu u kojoj ne nalazi izlaz. Bremenita šutnja je roman koji pokazuje put iz tog labirinta, kao i svi ostali romani iz našeg ciklusa Proze koja liječi.
Živim: Dobitnice ste književne nagrade Kiklop i autorice čiji su romani Bez ljubavi i mržnje, Zlatni Mjesec i Armati uvršteni u stalni postav Britanske kraljevske knjižnice u Londonu. Kako to da je londonska knjižnica prepoznala kvalitetu vašeg rada?
Larí Marí: Proza koja liječi je potpuno novi književni pravac, ne samo u Hrvatskoj već i u svijetu i kao takva je zainteresirala i kraljevsku knjižnicu u Londonu. Oni su naše romane ocijenili kao inovativne, nadahnjujuće i vrlo važne za osvješćivanje ljudi u vremenu kada je to prijeko potrebno. Proza koja liječi to jest romani Bez ljubavi i mržnje, Zlatni Mjesec, Armati i Bremenita šutnja su spoj lijepe književnosti, duboke psihoanalize, duhovnosti i filozofije, a čitaju se kao napeti psihološki romani koji su bliski široj publici.
Živim: U užurbanom svijetu u kojem živimo najčešće zaboravljamo na ono što uistinu želimo i koje je naše poslanstvo. O životnom pozivu ste pisali u svom prethodnom romanu Armati. Kako osvijestiti životni poziv i kako doći do spoznaje da su stvari koje nas opterećuju nerijetko, potpuno nebitne?
Larí Marí: Često se ljudi bave malim i nebitnim problemima kad nisu iskusili prave životne probleme i patnje. No onaj koji je to iskusio, kao naš glavni lik Armati, taj je zadovoljstvo pronašao u jednostavnosti života i malim stvarima. To vrijedi i za ostale ljude koji se vrte u krugu svojih dosadnih života i stvaraju probleme tamo gdje ih nema. U našem radu često se susrećemo s takvim ljudima koji se ne usude pogledati dublje u sebe i ostvariti svoje potencijale. Kažu da je to teško i nemoguće. I za tu nemoć krive svoju obitelj i sustav. Snaga za promjene je u nama i svatko od nas ima talente, samo se rijetki ljudi usude živjeti svoj životni poziv.
Ovaj naslov možete naručiti i putem internetskih stranica Mozaik knjige.