Plavih uvojaka i velikih znatiželjnih očiju, pomalo sramežljivo, stajao je pored tate. Teško da bi itko pomislio da je ovaj maleni dječak prevario smrt već nekoliko puta… U jednoj ruci čvrsto je držao plišanu igračku, a drugom je mahao prema fotoaparatu. Brzo se opustio pred nepoznatim ljudima. Igračka je letjela u jednu stranu, duda u drugu, a kolica - kolica su bila na drugom kraju malene zelene oaze nedaleko zagrebačkog Rebra…
Razigrani Dorian je prije nekoliko mjeseci proslavio drugi rođendan. I to ne u toplini svoga doma, okružen omiljenim plišancima, već unutar bolnice… A ona mu je, nažalost, postala drugi dom.
Sonda, koja viri iz nosa, odaje ovog veselog dvogodišnjaka. Odaje njegove brojne bitke, dok ga ona najveća - tek čeka. Dorian će, naime, ako sve prođe po planu, dobiti tatin bubreg, i on će mu, nadaju se roditelji, omogućiti normalan i dug život.
Kako je sve krenulo
Do prve godine, Dorian je bio zdravo dijete, no onda je preko noći počeo povraćati krv.
- Završio je u osječkoj bolnici u kojoj su prvo mislili da je došlo do problema s crijevima. No, bila je riječ o sepsi. Počeli su mu otkazivati organi, uključujući jetru i bubrege - govore nam dječakovi roditelji Renata (34) i Momir Dvornić (30) iz Belog Manastira. Dorian je 'zaradio' nekoliko bakterija, uključujući i jednu koju, kaže mama Renata, rijetko tko preživi. No, Dorian je uspio. Na putu do zagrebačke bolnice Rebro, mališana su nekoliko puta oživljavali.
Dva mjeseca je ležao na intenzivnoj, bio je na morfiju, krvario je na guzu, a u jednom je trenutku u vratu imao čak 11 infuzija…
- Gledala sam ga i crnilo mi se pred očima. Nisam znala je li to java ili ružan san. Nitko vas na to ne može pripremiti. Neki ljudi u 90 godina ne prožive ono što je Dorian - govori nam mama Renata. Dodaje da se njen sinčić borio i s još nekoliko sepsi, imao je upalu pluća, a imunitet mu je bio gotovo nikakav. Imao je čak i peritonejsku dijalizu, no dječak si je to iščupao. I tu je isto bilo spašavanje života.
- Nakon toga se odustalo od toga da propiški i odlučilo se za transplantaciju - govori Renata.
Dorian sada konačno može izlaziti van. Obožava tobogan, raduje se drugoj djeci, željan je druženja…
Veliki troškovi puta u Italiju
Roditelji su se odmah testirali te se pokazalo da je suprug Momir pogodan donor. Obitelj će se zbog operacije morati na neko vrijeme preseliti u Padovu gdje će se transplantacija i obaviti. U Zagrebu se one ne rade kod djece ispod 20 kilograma. Trošak operacije će snositi HZZO, a obitelj će morati pokriti troškove putovanja, prehrane i boravka u inozemstvu za koje trenutno nemaju sredstava jer su troškovi jako veliki.
Kako Dorian zahtijeva 24-satnu brigu, oboje ne rade. Iako je došao doma, odnosno u stančić pored Rebra, koji su roditelji unajmili, Dorian je svako malo u bolnici te mu se nalazi često pogoršavaju.
Renata i Momir imaju i stariju kćerkicu Lanu (5) koja im često s bakom dođe u posjet.
- Seka je tužna i svjesna je da je braco bolestan. Žao mi je zbog nje i zbog razdvojenosti, ali ne želim je stalno voditi po bolnicama. Želim da ima djetinjstvo, i obitelj nam u tome puno pomaže. I ovako mi se srce slama kad nas pita: 'Zašto moj braco ne može ovo'? - rekla je Renata. Dodaje da su ona i suprug u Zagrebu prvotno živjeli kod svećenika u župi u krugu bolnice. Tu su bili godinu dana, odnosno sve do trenutka kad je Dorian mogao izaći iz bolnice.
- Plan nam je i ostati u Zagrebu. Voljeli bismo naći veći stan. Ovaj u kojem sad živimo je zaista malen, svi smo u jednoj sobi i dosta je skup. Jedina prednost je ta što je pored bolnice - govori nam.
I vi možete pomoći Dorianu da ode na transplantaciju
Roditelji su otvorili račun u PBZ-u na Doriana Dvornića:
- IBAN HR44 2340 0093 2321 9172 7
- te devizni račun: HR75 2340 0093 2321 9175 1
Svaki dan donosi neizvjesnost
Dorian sada konačno može izlaziti van. Obožava tobogan, raduje se drugoj djeci, željan je druženja…
- Idemo dan kroz dan, od danas do sutra. Svaki dan donosi neizvjesnost. Nadam se da će novi bubreg pomoći, moram vjerovati da će mu pomoći i da će imati normalno djetinjstvo.
Evo sad odemo u park, pa ga druga djeca, zbog sonde, čudno gledaju, miču se od njega, a on se želi igrati… Teško je to gledat, no prihvatili smo sve i guramo dalje. Čekamo bolje dane. I za nas je ovo uspjeh. Dorian je došao doma, spava pored nas, mogu ga gledati, primiti, biti uz njega. I on je veseliji i pozitivniji - kroz suze nam priča Renata. Dodaje da bi se voljela zahvaliti dobrim ljudima koji su im pomogli i koji ima i dalje pomažu da odu u Italiju.
- Život nas je stavio pred veliku kušnju. I ima trenutaka kad kloneš, nemaš više snage, ali onda sjedneš i sam sebi kažeš ako si mogao do sad, možeš i dalje. Čvrsto vjerujem da će sve biti dobro i da ćemo jednog dana biti sretna obitelj - zaključila je mama Renata.