Piše: Lidija Kasalo, integrativna tjelesno-orijentirana terapeutkinja • www.cir.hr
Svatko od nas sigurno je više nego jednom i s nevjericom komentirao vlastite reakcije riječima: ne znam što mi je bilo ili to je bilo jače od mene. To "JAČE" nije niša drugo nego nagon i/ili potreba koje nosimo kao urođene, naslijeđene ili naučene obrasce ponašanja koji teže zadovoljenju. U narodu ih još zovu i životinjskim instinktima - što zapravo i nije jako daleko od istine, iako psihologija bitno razlikuje nagon od instinkta i to upravo radi postojanja ljudske svijesti i njezinog utjecaja čak i na ono čega nismo u potpunosti svjesni.
Neodvojivo povezani
Nagoni i potrebe u psihi čovjeka neodvojivo su povezani tako da se potreba stvara iznad ili postojanjem nagona. Povezani na taj neobičan način, nagoni i potrebe stapaju se i izranjaju jedno iz drugog stvarajući neodvojivu cjelinu.
Jedan od baznih primjera je nagon za razmnožavanjem koji je, kroz razvoj ljudske svijesti, postao potreba za zadovoljstvom koji proizlazi iz spolnog odnosa.
Kada u ovo klupko dodamo još i nit ljudske svijesti, naš nagon za razmnožavanjem ne mora uopće niti biti zadovoljen, on je donekle evoluirano u nagon za seksualnim zadovoljstvom. Zato je teško procijeniti i razlučiti osjećamo li mi potrebu ili nagon (drive).
Dosita, možemo li?
No, pitanje koje mene najviše zanima jest - možemo li i do koje mjere biti gospodari svojih nagona, prepoznati ih, kontrolirati ih i/ili mijenjati? Jer, ako se zaista zamislimo nad ovom temom, naši vlastiti nagoni mogu biti toliko jaki ili toliko destruktivni da postaju nešto kao druga osoba u našem tijelu; drugi ego u našem umu.
Moderna psihologija, upravo iz tog razloga, pravi bitnu razliku između nagona i instinkta tvrdeći kako se na instinkt ne može djelovati razvojem svijesti, a nagone možemo mijenjati i usmjeravati sviješću i voljom. Neobično, upravo iz razloga jer smo i sami svjesni koliko smo svi različiti i koliko je kod nekih taj instinkt/nagon jači i dominantniji nego kod nekih drugih.
Analitika ljudskog nagona
Siegmund Freud je bitan dio svog rada posvetio upravo analitici ljudskog nagona gdje tvrdi da nama upravljaju nagoni koji traže trenutačno pražnjenje/zadovoljenje kako bi se umanjila napetost koju izazivaju.
Temeljni nagoni, prema Freudovoj "dualnoj teoriji nagona", su vezani uz libido (nagoni ljubavi ili Eros) i agresivnost (nagon mržnje ili Tanatos). No, budimo svjesni da, iako je Freud postavio temelje modernoj psihologiji, ipak smo od tada evoluirali i svjesni smo postojanja drugačijih energija u nama i oko nas.
Libido možda ipak možemo transformirati u ljubav, a agresiju možda ipak možemo premodelirati da postane kreativna umjesto destruktivna.
Suvremena znanost zvana "epigenetika" tvrdi da "Gen nije naša sudbina" odnosno da možemo sviješću mijenjati naše genske zapise.
Straši li nas to ili pak ohrabruje? Ta misao da je sve u našim rukama, da je naša svijest gospodar svega što nam se dešava i da, na kraju krajeva, nemamo više baš nikakvih isprika za sve što smo napravili, a nismo htjeli ili pak sve što nismo napravili, a htjeli smo. Epigenetika nam je, eto, izbila i zadnju ispriku za neuspjeh na osobnoj razini.
Preostaje nam jedino svijest - u svrhu mijenjanja ili prihvaćanja, nije važno. Važno je da nemamo isprika pa nam je jedino što preostaje ponijeti odgovornost za svoj život, svoje navike i svoje odluke.