Puštamo li ih da se nagomilaju i počnu nam raditi ozbiljne psihološke i fizičke probleme - pa čekamo da situacija postane tako loša da ne možemo funkcionirati kao prije - ili ih pokušavamo sagledati i rješavati na druge načine?
Neki se s problemima nose zahvaljujući svojim osobnim mogućnostima, neki uz pomoć prijatelja, a nekima je pomagač religija. Neki, poput mene, su otkrili vrijednost savjetovanja i psihoterapije.
Psihoterapija je ponegdje još uvijek tabu pa ljudi često skrivaju informaciju pred drugima da viđaju psihoterapeuta. Boje se reakcije okoline, strahuju da ih netko ne proglasi ludima, čudnima ili nesposobnima. Često je ukorijenjeno i mišljenje "što će ti terapeut kad imaš prijatelje".
Na sreću, danas psihoterapija nosi sve manju stigmu. Ljudi su sve više svjesni da je odlazak na terapiju jedan od načina brige za sebe - korak koji nam pomaže da jasnije sagledamo svoj život i odluke koje donosimo.
Znam kako vam je - i terapeuti su jednom bili klijenti
Kroz edukaciju koju moraju proći psihoterapeuti i sami iskuse kako je to biti klijent. To nam pomaže da bolje razumijemo sebe, a zatim i sve ostale oko nas.
Iako se psihoterapija može koristiti u tretmanu psihičkih poremećaja, odlazak na psihoterapiju ne mora odmah značiti da je osoba psihički oboljela. U svakodnevnoj psihoterapijskoj praksi najčešće se susreću zdrave i funkcionalne osobe koje se suočavaju s određenim problemima u životu, a koje žele sagledati iz drugog kuta.
Nesanica, napadaji panike, poremećaji u za vas bitnim odnosima, svakodnevna nervoza… Sve su to znakovi da vam se kvaliteta života smanjuje. Možda osjećate potrebu za promjenom, uplašeni ste i bespomoćni, čini vam se da se vrtite u krug. U svakom slučaju, vrijeme je da počnete raditi na sebi.
Kod nas se sve događa nekako sporije, pa će tako i za uvođenje terapije kao oblik rada na sebi, trebati još neko vrijeme. U svakom slučaju, ako se odlučite za terapiju, trebate znati da vas toga ne mora biti ni strah, ni sram.
Psihodrama - terapija spontanosti i kreativnosti
Jedna od grupnih metoda u psihoterapiji za koju do sada možda niste imali prilike čuti zove se psihodrama. Sigurno su vam poznate scene u filmovima gdje na grupama podrške članovi sjede u krugu na stolicama i razgovaraju. Psihodrama je slična, ali puno angažiranija, budući da su ljudi za vrijeme terapije u pokretu. Hodaju, gestikuliraju, govore. Uz pomoć ostalih članova dinamički proživljavaju bitne događaje, situacije i prizore iz svojih života - onako kako su se odigrali ili se tek mogu odigrati u budućnosti. Međusobnim sudjelovanjem u scenama pronalaze odgovore na pitanja te dotiču svoja unutarnja mjesta koja su im bolna i teme koje su im bliske. Kroz takav rad i pokret aktivira se cjelokupno biće na fizičkoj, emocionalnoj, mentalnoj i duhovnoj razini.
Kroz takav scenski rad možemo jasnije vidjeti i osjetiti emocije i uvjerenja koja nosimo od prije (a koja nam možda više nisu potrebna) te dobiti jasne uvide o korijenima svojih problema i njihovim mogućim rješenjima. Bivanjem u grupi dolazimo do važnih kognitivnih uvida, ali i do kontakta s osjećajima koje možda po prvi puta uspijevamo izraziti u takvoj sigurnoj okolini.
Kroz psihodramu se može istraživati prošlost, kao i situacije iz svakodnevnog života, poteškoće u partnerskim odnosima, na radnom mjestu, emocionalni problemi, traume, nošenje sa stresom i brojne druge teme. U grupi, koja je sigurno i povjerljivo okruženje za rad, članovi jedni od drugih i od voditelja dobivaju podršku i povratne informacije. Ukoliko iz određenih razloga klijent terapiju ne želi započeti u grupi, psihodrama se može primijeniti i u individualnom savjetovanju.
Ukoliko ste zainteresirani za osobni rast i razvoj, svakako razmotrite psihodramu kao jedan od načina psihoterapije.
Tražite drugo mišljenje, novu perspektivu, a ne znate kako i od kuda krenuti?
Javite mi se. - Ivanka