Poznanica je nedavno rodila prvo dijete. Iako se mjesecima svim srcem pripremala na bebu potpuno je nepripremljena. Boji se djetetovog plača jer misli da će umrijeti ako je uplakano duže od pet minuta, boji se dojenja jer ne zna da li je dijete gladno, boji se sebe jer se ne prepoznaje...
Taman krene na bolje, pa nove brige
Nije pripremljena na toliku povezanost, na toliku obavezu koja, svjesna je tek sad, nikad neće proći. Nema više nestajanja iz svog života, nema više mirnih jutara i ludih noći nakon kojih treba dan oporavka. Barem ne neko vrijeme. Godinu, dvije, tri... ako ćemo optimistično. A ako nećemo, onda će taman kad krene na bolje doći nove brige. Primjerice, s četiri godine krenu mirno spavati cijele noći pa počnu sanjati čudovišta. I vidjeti ih iza zastora i oko ormara. Pa taman čudovišta malo odu pa krenu školske brige. Okrutni vršnjaci, pa izlasci, pa ta nesretna prva jedinica, strogi profesor koji nema razumijevanja... Neću ni govoriti o onom dalje kad krenu izlasci. Neću, jer su mi djeca mala pa se ne želim ni prisjećati sebe u toj dobi. Nekad je bolje živjeti u slatkom neznanju.
Tuširanje je nemoguća misija
No, vratimo se na početak majčinstva. Lako je maštati o tom mirisnom čudu, a puno teže kad je 24 sata dnevno to isto krhko djetešce uz vas, žudi za vama i treba vas. I naravno baš u trenutku kad odete u drugu sobu ono neutješno zaplače i daje do znanja da ste mu nezamjenjivi. Tako bi se na miru otuširali, a jednostavno nemate snage ostaviti ga.
Pa se pitate zašto je vama tako teško, a mužu sve i dalje tako jednostavno. Prijatelji ga pozovu na piće i on odlazi.
Zgoditak je ako vas sućutno pita da li je to u redu. Bar je pitao. I tako on mirno odlazi. Nevjerojatno s kakvom lakoćom. A doma je bojno polje.
Vaš život se promijenio za 180 stupnjeva, a njegov se promijenio utoliko što ne razumije u čemu je nastao toliki problem.
Postoje divni, ma što divni, partneri i očevi za poželjeti. Međutim, postoje i oni koji vam neće biti od velike pomoći. I što je još gore, neće shvaćati čemu tolika drama. Ali, ne očajavajte, muškarcima ionako treba više vremena za prilagodbu.
Njegova draga žena, koju su istina, malo tresli hormoni u trudnoći, sad je postala raščupana zabrinuta mama. Ponekad čak ta, donedavno ljupka žena, zna i zaurlati. Najčešće predvečer, kad je umorna i sama više ne zna gdje je. Razmišlja o spavanju, a boji se otići u krevet jer zna da će ju dijete probuditi prebrzo. Prebrzo da se odmori. Pa se čak uhvati da se ljuti i na taj smotuljak, svoje namilije biće. Pa se pita što je krenulo krivo? Gdje je greška?
Stvarno ne znate što je 'bijela buka'? Saznat ćete!
Friške mame, ne brinite
Sve će to proći, kao što mudro kažu stariji. I zaboravit ćete. Evo ja se više skoro niti ne sjećam onih pet noćnih buđenja u prosjeku prve dvije godine života moga sina i onih grčeva u 5 ujutro. I zvuka upaljenog fena. Satima. Jer dijete smiruje 'bijela buka'. Nemojte reći da ne znate što je 'bijela buka'? Ako i ne znate saznat ćete. Kao i dosta toga što ne piše u idiličnim tekstovima o majčinstvu. U onima gdje majka sjedi u fotelji u bebinoj sobi (ha, tamo beba ima i svoju sobu?!) i s ljubavlju gleda svoju slatku bebicu koja guguće. Posisala je netom prije. Ta mama nema ragade, ništa ju ne boli, nema ni brige da li ima dosta mlijeka. Beba nije morala ni podrignuti, niti je bljucnula i zaprljala i sebe i mamu i taj divan bijeli čupavi tepih.
Svima je isto, samo neki pričaju, a neki skrivaju
Mislite da nešto s vama nije u redu. Zašto je drugima tako lako? Imajte na umu da je svima isto, samo neki pričaju, a nekima je lakše stisnuti zube. I praviti se da je sve ok. U nadi da će stvarno sve biti ok. Okružite se onima koje to ne skrivaju jer je teško biti sam. I vjerujte, doći će dan kad će vaše dijete još u 8 ujutro mirno spavati u svom krevetu, a vi ćete surfati po internetu. I pomalo se čuditi onim mamama s početka priče. Izgubljenima, koje tek upoznaju majčinstvo u praksi. A onda ćete, budući da niste više navikli na mir, početi maštati o drugoj bebici. Ah, te žene, nije se rodio tko bi im ugodio :D