Prva pomoć za emocije Popravit ćete zub kad zaboli i auto kad se pokvari, a što je s osjećajima?

Mnogi psihički poremećaji mogli su biti spriječeni da smo primijenili emocionalnu prvu pomoć na povredu u trenutku kad je nastala. Primjerice, sklonost prepuštanju negativnim mislima može prerasti u tjeskobu i depresiju, a iskustva neuspjeha i odbijanja lako mogu dovesti do erozije samopoštovanja.

 

Znamo da prehladu trebamo liječiti kako ne bi prerasla u nešto ozbiljnije, znamo da se trebamo pobrinuti za sve ozljede, ubode, porezotine i modrice koje zadobijemo, znamo da zbog simptoma bolesti trebamo otići liječniku, ali često nismo svjesni da na jednak način kao tijelo mogu patiti i naše emocije. Što tada učiniti?

"Prva pomoć za emocije" knjiga je koja daje praktične strategije za liječenje sedam uobičajenih psiholoških povreda koje doživljavamo u svakodnevnom životu: odbijanje, samoću, gubitak, krivnju, ruminaciju (način razmišljanja i ponašanja koja se ponavljaju i usmjeravaju pažnju osobe na vlastite negativne osjećaje i na njihove uzroke), neuspjeh i nisko samopoštovanje.

Knjiga također govori kako prepoznati emocionalne povrede i uvidjeti na koji nam način narušavaju kvalitetu odnosa i života, što možemo učiniti da se oporavimo i krenemo dalje, a predlaže i vježbe i savjete za pojedinačne emocionalne povrede za djecu i za odrasle te nudi prikaze konkretnih slučajeva iz prakse. Svatko bi kod kuće trebao imati ormarić prve pomoći za emocionalne povrede, poručuje autor Guy Winch, jer nijedna od njih ne bi trebala na srcu ostaviti trajni ožiljak.

 

ČEPRKANJE PO EMOCIONALNIM RANAMA

Primjena emocionalne prve pomoći na takve povrede u velikom broju slučajeva može spriječiti njihov negativan utjecaj na naše mentalno zdravlje i emocionalnu stabilnost. Doista, mnogi psihički poremećaji koje je moguće dijagnosticirati i za koje tražimo stručnu pomoć, mogli su biti spriječeni da smo primijenili emocionalnu prvu pomoć na povredu u trenutku kad je nastala, piše autor. Primjerice, tendencija prepuštanju negativnim mislima (ruminacija) može brzo prerasti u tjeskobu i depresiju, a iskustva neuspjeha i odbijanja vrlo lako mogu dovesti do erozije samopoštovanja. Liječenje takvih povreda ne samo da ubrzava njihovo zacjeljivanje nego i sprečava moguće komplikacije te smanjuje njihov intenzitet ako do njih dođe. Nije samo po sebi loše razmišljati o nekom bolnom iskustvu koje smo doživjeli; najčešće ga duboko analiziramo nadajući se da će nam to pružiti uvide koji će smanjiti našu uznemirenost i omogućiti nam da krenemo dalje. No, često se dogodi da ne postignemo emocionalno olakšanje, nego umjesto toga zaglavimo u zlokobnom krugu ruminacije - nanovo prolazimo kroz iste uznemirujuće prizore, sjećanja i osjećaje i pritom se osjećamo sve gore. Postajemo poput zamoraca u kotaču - beskrajno trčeći, ali nikako ne uspijevajući stići na cilj.

Ono što ruminaciju pretvara u psihološku povredu jest to što nam ona ne pruža nikakvo novo razumijevanje povrede koje bi omogućilo iscjeljenje, nego nam umjesto toga ponovo razdire i inficira ranu.

Nažalost, našu sklonost stalnom vraćanju na isto isključivo potiču bolni osjećaji i iskustva, a rijetko oni pozitvni i radosni, piše Winch. Tek nekolicina nas ostaje noćima budna i nanovo razmatra načine na koje smo do suza nasmijali sve prisutne na svečanoj večeri. Ne osjećamo potrebu ni razmotriti sve nijanse pohvale šefa zadovoljnog našim trudom na poslu. Ali ako su se svi za večerom smijali nama, a ne s nama, ili ako nas je šef kritizirao pred drugim kolegama, tjednima ćemo oživljavati tu neugodnu situaciju.

Foto: Xan Griffin/Unsplash Ruminacija izaziva stanje u kojem kao da se kuhamo u negativnim osjećajima sve dok nas ne prožmu toliko da nismo u stanju pozitivno sagledati svoj život.
 

ČETIRI PRIMARNE POVREDE

Opasnost koju sa sobom nosi neprestano proživljavanje negativnih misli ne krije se samo u činjenici da to produbljuje svaki oblik emocionalne uznemirenosti koju smo doživjerli, nego je i povezano sa širokim spektrom prijetnji za naše psihičko i fizičko zdravlje.

Posebice povećava vjerojatnost:

  • da postanemo depresivni te produljuje trajanje depresivnih epizoda kada do njih dođe;
  • povezuje se s većim rizikom od zloupotrebe alkohola te rizikom od poremećaja u prehrani;
  • potiče negativan način razmišljanja i narušava našu sposobnost rješavanja problema.

 

Stalne negativne misli, također, povećavaju intenzitet naših psiholoških i fizioloških reakcija na stres i izlažu nas većem riziku od kardiovaskularnih bolesti.

Ruminacija dodatno pogoršava naša emocionalna previranja i uzrokuje četiri primarne psihološke povrede: pojačava tugu koju osjećamo i omogućava joj da traje puno dulje nego što bi inače trajala; intenzivira i produljuje našu ljutnju; troši velike količine emocionalnih i intelektualnih resursa inhibirajući motivaciju, inicijativu i sposobnost da se usredotočimo i produktivno razmišljamo; a naša potreba da tjednima, mjesecima, katkad i godinama raspravljamo o određenim događajima ili osjećajima negativno utječe kako na naše strpljenje tako i na suosjećanje našeg društvenog sustava potpore i posljedično naše odnose izlaže riziku. Svaka od te četiri psihološke povrede uništava nas na svoj način.

 

RUMINACIJA I TUGA SU NAJBOLJI PRIJATELJI

U prirodi je ruminacije da samu sebe hrani, zato ju i je tako teško liječiti, piše Guy Winch. Ponovno proživljavanje problema često u nama budi još snažniju uzrujanost zbog onoga što analiziramo. S druge strane, što smo uznemireniji, to je snažniji poriv za analiziranjem. Ta je dinamika primarni razlog zbog kojeg nas ruminacija izlaže riziku za razvoj kliničke depresije: hiperusredotočenost na bolne emocije i iskustva može imati snažan negativan utjecaj na naše raspoloženje, može narušiti našu percepciju tako da život općenito počnemo promatrati negativnijim pogledom i na kraju u nama može probuditi snažne osjećaje bespomoćnosti i beznađa. Nadalje, u trenutku kad razvijemo sklonost ruminaciji, puno ćemo lakše inicirati ruminativni ciklus, kad god se priklonimo autorefleksiji, čak i u situacijama kad se ne događa ništa loše ili uznemirujuće.

 

PUNI BIJESA

Ljutnja je još jedna emocija koja najčešće potiče snažne porive za ruminacijom. Mnogi od nas beskrajno ponovno odigravaju iskustva u svojoj glavi, što sve više i više jača našu ljutnju. Baš kao i kod ciklusa koji sam sebe hrani, a potiče tugu, što više preispitujemo svoju ljutnju i što više s drugim ljudima razgovaramo o mislima i iskustvima koji potiču ljutnju, to osjećamo snažniju ljutnju te jači poriv za razmišljanjem o tim problemima. Kad zaglavimo u zatvorenom krugu ljutite ruminacije, puni smo bijesa i ljutnje te smo zbog toga razdražljivi i neprekidno na rubu, piše autor.

Osjećaji ljutnje aktiviraju našu reakciju na stres i na kardiovaskularni sustav, a tom nas može izložiti povećanom riziku od razvoja srčanožilnih bolesti. Još podmuklija posljedica je to što nas razdražljivost može dovesti u stanje u kojem eksplozivno reagiramo na blagu provokaciju.

Kao rezultat svega, često svoje frustracije iskaljujemo na prijateljima i obitelji - vičemo na njih, hvatamo ih za vrat i eksplozivno reagiramo na sve nevažne i svakodnevne probleme. Kad zaglavimo u depresivnom krugu analiziranja to nikako nije dobro za našu obitelj. No, kada ruminacija uključuje ljutnju i razdražljivost kvaliteta njihovih, a i našeg vlastitog, života pati mnogo više.

 

ISCRPLJENI OD ANALIZIRANJA

Ruminacija znači tako intenzivno razmatranje i analizu da troši velike količine naše mentalne energije. Time ona narušava našu pozornost i koncentraciju, sposobnosti rješavanja problema, našu motivaciju i inicijativu. U takvim situacijama priklanjamo se pogrešnom načinu donošenja odluka koji također može iznimno štetno djelovati na naše fizičko i mentalno zdravlje. Jedno je istraživanje pokazalo da su žene snažno sklone ruminaciji čekale dva mjeseca dulje od onih koje ruminaciji nisu sklone prije nego što su otišle liječniku nakon što su napipale kvržicu u grudima. A ta dva mjeseca katkad mogu značiti život ili smrt. Druga su istraživanja otkrila da su pacijenti skloni ruminaciji i oboljeli od raka ili kardiovaskularne bolesti teže prihvaćali medicinske procedure nego oboljeli koji ruminaciji nisu skloni. Ruminacija izaziva stanje u kojem kao da se kuhamo u negativnim osjećajima sve dok nas ne prožmu toliko da nismo u stanju pozitivno sagledati svoj život. Negativan stav zatim dovodi do toga da svoje probleme promatramo kao nešto s čime se puno teže nositi, za njih teže iznalazimo rješenja, a kad ih nađemo, izbjegavamo ih primjenjivati.

 

NARUŠENI ODNOSI

Zbog snage ruminacije možemo iz vida posve izgubiti istinu kako neprekidno raspravljanje o istim problemima može negativno utjecati na naše prijatelje i obitelj te dovesti u pitanje naše najvažnije odnose. Uz to, svoja nastojanja najčešće ne raspoređujemo ravnomjerno na ljude oko nas, nego nam je draže osjećaje dijeliti s onima koji su nam u prošlosti bili najjača potpora, opterećujući ih neproporcionalnim teretom obveze pružanja podrške. Čak i ako je tim ljudima jako stalo do nas, kad ponavljamo jedu te istu diskusiju, možemo u iskušenje dovesti njihovo strpljenje i suosjećanje te u njima probuditi ljutnju i bijes. Srećom, za svaku od ovih povreda postoje lijek i vježbe koje će pomoći da počnemo drugačije razmišljati. No, o njima u idućem broju.

 


Knjiga "Prva pomoć za emocije: Iscijelite emocionalne povrede prije nego postanu prevelike", autora dr. Guy Wincha izdala je Planetopija.

 

Facebook komentari