Kažu da žena drži tri kuta kuće. Ponekad si mislim da o svemu brinem ja, a ponekad imam osjećaj da je moj muž glavni i odgovoran za sve. Valjda se to zove nadopunjavanje jedno drugoga.
Različita organizacija
No, apsolutno uvijek imam osjećaj da nemam vremena za sebe, doslovno pola sata u danu, tek toliko da 'nadođem' malo.
I onda si mislim, moj muž uza sve obaveze pogleda dnevnik, pogleda seriju ili odvježba vani na spravama u parku. Kako on ulovi vremena?
Da se razumijemo, on također radi sve po kući i brine o djeci, ali u puno manjem intenzitetu obzirom da fizički nije toliko prisutan doma. Dugo sam razmišljala kako se različito organiziramo i obavljamo stvari, a onda mi je jedan dan dok sam ja bila s klincima kod mame, na moje pitanje što radi, poslao fotku iz kafića i rekao da usisava. Figu usisava, frajer si je otišao na pivicu s frendom, a preko aplikacije upalio Roombu da usisava.
I super! Nasmijala sam se na to, ali me s druge strane nagnalo da shvatim da on nikad neće stvari raditi kao ja, ali da njegov način nije kriv. Samo je drugačiji. On ode na pivu i pali usisavač. Ja upalim usisavač i odem po špeceraj umjesto da ga naručim preko weba i odem na kavu.
Ja protresem veš nekoliko puta da ga ne moram peglati i vješam tako 20 minuta, on ga ovjesi nonšalantno u 3 minute i nosi izgužvane čarape i potkošulje. Koje nitko ne vidi. Bar se nadam da ih nitko ne vidi jer inače idem kod odvjetnika. Koje li ironije, moj muž je odvjetnik.
Frajer si je otišao na pivicu, a preko aplikacije upalio Roombu da usisava. (Foto: Privatni album)
Hvala tehnologiji
Uglavnom, da se vratim nazad. Ja pustim djecu da jedu i igraju se hranom (u fazi otkrivanja novih okusa) pa zatim 10 minuta čistim pod. On ih hrani i podmetne krpicu ispod žlice da mu nigdje ne kapne. I onda čisti odu van, a ja bih još pet minuta presvlačila dječju robu.
On djetetu pročita petominutnu priču i kaže 'sad spavaj', a ja 30 minuta pričam Lukasu kako su se mama i tata upoznali i gdje ćemo ga sve voditi, pa ga onda još pola sata umirujem jer je uzbuđen što sam mu rekla da će ići u džunglu kad naraste.
Moj muž ima svoj stil i način. Ja svoj. Djeci pašu oba. I zato ponekad zaista pomislim kako bih i ja mogla olakšati stvari i komotno mijenjati tri kuta kuće za pola sata mira. Ne bih ih nužno mijenjala s mužem (mislim da ne bi ni on), ali zato hvala nebesima na tehnologiji koja mi to može omogućiti. I preuzeti jedan kut. Meni ostanu dva, mužu jedan. I život je lijep.