U prvom nastavku pisala sam vam o svom "stručnom stožeru" i drugim "metapedijatrima". Ovoga puta poželjela sam doznati kada moj mališan zapravo smije sjediti i što učiniti kad se neće voziti u kolicima...
Kada beba smije sjediti
Ovo je bila jedna od točaka s kojom sam se u potpunosti složila s pedijatricom, provjerila je na internetu i vidjela da apsolutno svi stručnjaci tvrde isto - bebe se ne smije posjedati nasilu, već ih treba pustiti da sjednu kad one to same uspiju učiniti, što se obično događa tek oko devetog ili desetog mjeseca.
No, bake i djedovi su oko ovog pitanja izrugivanje doveli do maksimuma, od trećeg mjeseca su uporno pokušavali posjedati moje dijete i ismijavali me kad to nisam dopuštala, da bi do devetog mjeseca to sve već prešlo u otvoreni rat.
Oni se - natječu?!
Nitko od njih si nije dao truda pitati nekog stručnjaka, oni su se jednostavno htjeli "natjecati" s drugim bakama i djedovima čiji tek rođeni unuci svi već sjede po istom tom principu "pa kako će sjediti ako ga ne posjedneš?".
Odgovor na ovo pitanje je vrlo jednostavan: beba smije sjediti tek onda kad se sama može posjesti i u tome se slažu baš svi stručnjaci.
- Samostalno posjedanje ne znači zadržavanje sjedećeg položaja, već sposobnost bebe da se sama iz četveronožnog ili bočnog položaja, odgurujući se ručicama, dovede do sjedećeg položaja. Da bi joj to uspjelo, mora proći kroz neke faze motoričkog razvoja na trbuhu, boku i leđima, dobro savladati oslonac na ruke i koljena te ojačati mišiće trbuha i leđa - kaže Natalija Baotić, bacc. fizioterapije te Bobath i Vojta terapeut, dodajući da je, nažalost, u našem društvu duboko ukorijenjen stav da beba treba sjediti već sa šest mjeseci te da je tome treba učiti.
- Opće su poznati savjeti: posjedni dijete, podupri ga jastucima, vježbaj sjedenje, a u novije vrijeme na tržištu su se pojavila i kojekakva pomagala u kojima bebe prerano sjede. Sve su to greške koje roditelji, bake i djedovi čine u najboljoj namjeri, no treba imati na umu da prilikom preranog pasivnog posjedanja beba dolazi do prevelikog opterećenja na donji dio kralježnice, što može imati štetne posljedice. Osim toga, pasivnim posjedanjem bebu smo doveli u "slijepu ulicu". Ona ne zna kako je tamo došla niti kako će otamo otići, a to je kod mnogih i izvor nesigurnosti i nezadovoljstva - objašnjava fizioterapeutica Baotić napominjući da će beba, kada dovoljno ojača da se može osloniti na ručice i koljena te podići trbuščić, iz tog položaja uvježbavati bočno posjedanje.
Najpametnije je, naravno, pustiti dijete da samo razvije lokomotorni sustav.
Ne prije 9. mjeseca
A kod zdravih beba sve se to odvija potpuno spontano i u ovisnosti je o zrelosti središnjeg živčanog i lokomotornog sustava, samo trebaju imati priliku i samostalno provesti dovoljno vremena na ravnoj podlozi, odnosno podu. Isto je potvrdio i dr. sc. Davor Bojić, specijalist ortoped i pročelnik Zavoda za dječju ortopediju u Klinici za dječje bolesti u Zagrebu.
- Dijete će sve motoričke radnje naučiti potpuno samostalno i zato ga nije potrebno "učiti" da sjedi, stoji, hvata ili hoda. Djeca zauzimaju četveronožni položaj u dobi od 10 mjeseci, naizmjenično opterećujući ruke i koljena tako da se klate naprijed natrag. Na taj način uvježbavaju ravnotežu za puzanje, što će im omogućiti koordinirano puzanje, a tek nakon toga slijedi posjedanje djeteta iz četveronožnog položaja. Kada se posjedne iz tog položaja, dijete sjedi s ekstenzijom kralježnice, potpuno je stabilno i može dobro koristiti ruke za hvatanje predmeta te se može potpuno samostalno vratiti u četveronožni položaj i iz njega opet lako prijeći u sjedeći - kaže ovaj ortoped.
Takvo samostalno prelaženje iz četveronožnog položaja u sjedeći i ponovno u četveronožni većina djece može izvesti između 9. i 11. mjeseca.
- U svakom slučaju, dok dijete ne usvoji oslonac "šaka - koljeno", neće se moći samo posjesti - objašnjava dr. Bojić upozoravajući da pasivnim postavljanjem djeteta u sjedeći stav dolazi do nepoželjnog sabijanja lumbalnog segmenta, što može biti i štetno.
Neće u kolica pa ga nosim
Moje se dijete ne voli voziti u kolicima pa sam ga, kad je imao samo mjesec ili dva, nosila u rukama i spuštala u kolica tek kad bi zaspao. I sad kad ima 11 mjeseci, vozi se budan u kolicima, ali samo petnaestak minuta i onda više ne želi, nego traži da ga nosim jer mu je tako zanimljivije. I ja ga, naravno, nosim unatoč kritikama da mu ne smijem u svemu udovoljavati.
I srećem mnoge druge roditelje koji djecu nose u rukama i pritom guraju kolica pa se pitam jesmo li svi zastranili i odgajamo buduću razmaženu deriščad.
Srećom, psihologinja Sunčana Rokvić me umirila rekavši da ima djece koja se ne vole voziti u kolicima i da je to sasvim u redu.
Neće u kolica i kraj priče. Već sam se zabrinula. Nije mi jasno zašto...
- Kad bismo se mi spustili u razinu kolica i vidjeli što dijete vidi i koje podražaje dobiva iz te pozicije, možda se ni mi ne bismo voljeli voziti u kolicima. S druge strane, neka djeca uživaju u kolicima, spavaju i zadovoljna su pa je važno svoj "stil odgoja" prilagoditi djetetu - kaže Rokvić dodajući da ipak postoje neke situacije kad je važno da dijete bude naučeno na nešto što mu nije ugodno, kao što je recimo autosjedalica.
S tim nema kompromisa. Prof. Buljan Flander kaže da male bebe imaju potrebu za dodirom i fizičkim kontaktom i da to treba dati djetetu, no ne treba ga naviknuti da se nosi kad već hoda, jer je to pretjerivanje.
U idućem nastavku čitajte uči li se dijete hodati boso ili u cipelicama!