Disleksija je poteškoća s kojom se mnoge obitelji prvi put susreću početkom formalnog školovanja djeteta. Kada govorimo o disleksiji govorimo o jednoj od specifičnih teškoća u učenju. Važno je razumjeti da disleksija ne nastaje kada dijete krene u školu, već određeni problemi u jeziku postoje i mogu se uočiti ranije. Saznajte koji su to znakovi!
Riječ disleksija nastala je iz grčke riječi “dys” (slab, loš) i riječi “lexsis” (jezik, riječ). Postoje mnogobrojne definicije disleksije i sve definicije opisuju teškoće u ovladavanju i razvoju vještine čitanja i pisanja.
Važno je istaknuti da je to jezično utemeljen poremećaj, kojega obilježavaju teškoće u dekodiranju riječi, a te teškoće obično nastaju zbog nedovoljno razvijene sposobnosti fonološke obrade.
Koliko rano možemo prepoznati disleksiju?
Od velike je važnosti ovu teškoću prepoznati na vrijeme. Naravno da se dijagnoza disleksije ne može postaviti u predškolskoj dobi, ali u toj dobi mogu se prepoznati rani znakovi koji nas mogu uputiti da bi dijete polaskom u školu moglo imati poteškoće ovladavanja čitanjem i pisanjem. Ti rani znakovi odnose se na jezične i vizualno-perceptivne sposobnosti djece predškolske dobi, a ako ih uočimo na vrijeme, ciljanim vježbama možemo ih ojačati.
RANI ZANKOVI
Siromašan vokabular
Rječnik se sastoji od riječi koje razumijemo (receptivni rječnik) i riječi koje upotrebljavamo (ekspresivni rječnik). Rječnik raste tijekom čitavog života čovjeka, ali predškolska dob period je njegovog najintenzivnijeg širenja. Prva riječ javlja se oko prve godine života djeteta. S navršenih 18 mjeseci djeca u aktivnom vokabularu koriste oko 50-ak riječi i onda dolazi do intenzivnog razvoja rječnika.
U dobi od treće do četvrte godine vokabular od petstotinjak riječi gotovo se utrostručuje. Od četvrte do pete godine vokabular raste od 1,5 do 2 tisuće riječi. Petogodišnjak koristi čak do tri tisuće riječi, a do navršene šeste godine vokabular sadrži oko 6 do 7 tisuća riječi.
Nove riječi usvajamo kroz slušanje i razgovor s okolinom, ali veliku ulogu ima i čitanje. Čitanjem i prelistavanjem slikovnica, od najranije dobi, pa čak i onda kada dijete ne razumije što mu se govori, usvajaju se mnoga znanja (djeca bogate rječnik, stvaraju logičke poveznice, razvijaju pojam riječi, slova, glasa….). Istraživanja su dokazala da dijete koje poznaje veliki broj riječi brže ovladava vještinama čitanja i pisanja, te znatno lakše usvaja školsko gradivo.
Jezične poteškoće
Velika većina djece koja unatoč urednom kognitivnom razvoju, pokazuju kašnjenje u jezičnom razvoju, u školskom razdoblju imaju poteškoće s učenjem i usvajanjem vještina čitanja i pisanja. Neka od glavnih obilježja govora djece s jezičnim poteškoćama su: kašnjenje u fazi brbljanja, odgođena pojava prve riječi i poteškoće s prizivanjem riječi, kašnjenje u oblikovanju dvočlanih i višečlanih iskaza tj. rečenica, kašnjenja u usvajanju gramatičkih pravila jezika, poteškoće u samostalnom strukturiranju iskaza (teškoće prilikom prepričavanja). Polaskom u školu navedene jezične poteškoće reflektirat će se na ovladavanje vještinama čitanja i pisanja.
Teškoće usvajanja fonoloških vještina
Fonološka svjesnost jedna je od najvažnijih vještina koja mora biti dobro razvijena prije polaska u školu. Ona se odnosi na prepoznavanje, izdvajanje i baratanje manjim dijelovima od riječi (slog, rima, fonem…). Sama fonološka svjesnost obuhvaća više vještina kojima djeca ovladavaju u različitoj kronološkoj dobi, a razvoj fonološke svjesnosti odvija se postepeno.
Koraci koje dijete treba usvojiti kako bi uspješno ovladalo vještinama fonološke svjesnosti su: prepoznavanje rime, tvorba rime, slogovno stapanje ( me-do = medo), slogovna raščlamba (riba= ri-ba), fonemsko stapanje (m-i-š = miš) i fonemska raščlamba (pas=p-a—s). U slučaju da dijete opisanim koracima nije ovladalo prije polaska u školu možemo očekivati da će se početkom školovanja javiti i poteškoće u usvajanju vještina čitanja i pisanja. (Više o ovoj temi možete pročitati ovdje).
Teškoće pamćenje
Kapacitet radnog pamćenja važan je čimbenik za vještinu čitanja, a istraživanja su pokazala da u djetinjstvu može biti značajan pokazatelj uspješnosti čitanja u školi. Djeca koja imaju poteškoća s radnim pamćenjem otežano usvajaju nazive boja, otežano pamte pjesmice i nazive slova. Znati imenovati slova uvjet je uspješnog čitanja i u brojnim istraživanjima navodi se kao jedan od najznačajnijih pokazatelja spremnosti za usvajanje vještina čitanja.
Djecu u predškolskom periodu treba izlagati slovima tako da u vrtićkom okruženju ili s roditeljima igraju igre koje uključuju slova. Dobro je i da komentiraju slova koja prepoznaju te da im se kroz igru potakne interes za slova.
Teškoće u usvajanju prostornih i vremenskih odnosa
Djeca s teškoćama čitanja i pisanja često imaju poteškoće prilikom shvaćanja i usvajanja prostornih i vremenskih odnosa. U predškolskoj dobi djeca pokazuju nesnalaženje unutar dnevnog slijeda zbivanja npr. teško određuju da li su kod bake bili prije ili nakon ručka ili otežano shvaćaju pojmove kao što su danas, sutra, jučer, prije, poslije, pored, iza, ispred…
Teškoće vizualne percepcije
Mnoga istraživanja ističu važnu ulogu vizualne percepcije i diskriminacije prilikom usvajanja vještine čitanja. Već u ranoj predškolskoj dobi djeca počinju prepoznavati riječi prema njihovim vizualnim obilježjima. Ako djeca ne stvaraju „vizualni rječnik“, ne razlikuju dobro desnu i lijevu stranu, zrcalno pišu slova, pokušavaju pisati, čitati u smjeru desno prema lijevo možemo posumnjati da postoje određene poteškoće na području vizualne percepcije što se polaskom u školu može reflektirati na usvajanje vještina čitanja i pisanja.