Osnovna misao knjige je da je za uspješno poduzeće najvažnije imati detaljno razrađen i isproban sistem rada. Pa tako ja poslijednjih dana puno razmišljam o sistemima i općenito, organiziranosti. Promatram sebe samu, ljude koje poznajem, situacije...
Vrlo zanimljiva tema. Jedna od esencijalnih. Naime, čini mi se da u većini nas postoji jedan dio (ili jedan "lik") koji uopće ne želi biti organiziran i svaki sistem shvaća kao kavez. Kao ograničavanje slobode.
Recimo, primijetila sam da mi se događa da sama sebi odredim neki sustav i zatim ga, (čak s posebnim užitkom) "razbucam". Radite li i vi takvo što? Čuči li i u vama mali "bundžija", koji voli razbucavati sisteme, pa makar i male - poput plana rada za idući dan u kojem odjednom poželi promijeniti raspored?
Stvarno ima nekog gušta u tom pomalo smiješnom malom osjećaju slobode: "Planirala sam prvo u poštu pa oprati auto, ali idem baš sad prvo oprati auto!"
Baš ću po svom!
Vjerujem da je svatko od nas u djetinjstvu bio u situacijama kad smo se morali pokoravati nekom sistemu (ako ništa drugo, školskom), gdje nije bilo mjesta za činjenje mnogih stvari onako kako bismo mi to voljeli, niti prostora za naše viđenje važnog i nevažnog pa je tako svatko od nas potisnuo u dubinu svoj "revolucionarni" dio ličnosti, koji se u našem životu ipak probija na površinu i dobiva ono što mu je potrebno kroz te male svakodnevne "baš ću po svom" trenutke.
I na svojim sam radionicama zamijetila jednu pojavu na tu temu, koja se povremeno dogodi - ako je određeni polaznik ili polaznica bio izrazito kontroliran od okoline u djetinjstvu, naprosto ne može izvršiti zadani zadatak (koji svi drugi u grupi naprave po uputstvu), nego ga mora napraviti drugačije, na svoj način, "po svom" i ta potreba je toliko snažna kao da se radi o životu ili smrti.
Kaos i gubitak kontrole
Iako vjerujem da svatko od nas u sebi nosi taj Trebam slobodu! - dio, ukoliko dopustite da taj dio postane glavni "gazda", može vam prilično otežati život. Ako ga pustite da caruje, bit će mu važnije da bude po njegovom i da radi stvari kako i kada on želi, nego da vama bude dobro. I umjesto osjećaja lakoće i slobode, mogao bi vas dovesti u osjećaj kaosa i potpunog gubitka kontrole.
Jako je zgodna ova tema. Među ostalim i zato što je ustvari sve suprotno od onoga kakvim se čini. Zato što će nam tu žuđenu slobodu donijeti upravo ono čemu se naš "revolucionar" toliko protivi - a to je sistem! Ako si dopustimo unijeti (svoj osobni) sistem u mnoge aspekte života i s tim sistemom se sprijateljimo, on će nam vratiti osjećaj sigurnosti i osjećaj da upravljamo svojim životom i vremenom. Upravo dobar sistem može nam garantirati trenutke potpune slobode!
Kako, kada i tko
Isto tako, za mnoge probleme koji nas muče, sjajan odgovor je upravo taj isti - sistem!
Pa tako, umjesto da se s ukućanima stalno "natežete" oko određenih kućnih poslova ili "krivih" navika, za svaku od tih tema zajednički osmislite - sistem! Kako, kada i tko treba što obaviti i koje su nagrade za to predviđene.
U sve možete unijeti sistem - u nabavku iz dućana, plaćanje računa, brigu oko kućnog ljubimca... Ako imate veliki otpor prema sistemima, pokušajte s jednim malim sistemom i promatrajte koju vrstu slobode vam on zapravo kreira! I tako ćete svog "revolucionara" primjerom naviknuti da je sistem zapravo najbolji put do njemu toliko potrebnog osjećaja!
U vezi naših osobnih sistema ustanovila sam i slijedeće:
- Mudro je danas raditi stvari za prekosutra. (a ne za sutra)
- Ako vam se kreiranje sistema čini dosadnim, pomognite si time da u tom planiranju budete maksimalno kreativni pa ćete se sistemu radovati i na svoju kreaciju biti ponosni!
- Uključite i druge sudionike u osmišljavanje sistema - na taj način ćete doći do novih ideja i svi će sistem provoditi s puno više volje.
- Zapamtite - ako kreirate svoj osobni sistem, ako ga vi osmislite - tada će on zapravo garantirati upravo ono što u dubini duše želite - da stvari budu "na vaš način"!