nemojte da se ugase Bor smo raskitili, ali neka naše 'lampice' gore! A znate li kako ih upaliti...

Sanja Plavljanić-Širola

Sanja Plavljanić-Širola vlasnica je Centra Sretan dan u kojem održava različite radionice usmjerene na sretniji i radosniji život....

Više >

Naše osobne lampice su sjaj u našem oku, životna radost, osjećaj da zaista volite svoj život, svijet, ljude, sebe. Naše lampice su ona unutarnja iskra koja nas čini živima.

 

Vjerujem da ste i vi ovih dana skidali ukrase sa svojih božićnih jelki ili borova i da vam je bilo pri tom pomalo žao što tu čaroliju ponovno pospremate u kutije. Mi svake zime kitimo isti bor, jer mi je žao posječenih drvaca, ali svaki put mi je ponovno lijep i istinski me raduje ukrasiti ga, uvijek na pomalo drugačiji način.

 

Kitimo se na svoj način

Najljepši trenuci ovog prazničnog perioda bili su mi kad bih navečer prije spavanja pogasila sva svjetla i ostavila da gore samo lampice na boru. Naša ulica je uvečer potpuno tiha i kad bih tako sjela u svoj mekani ugao i u tišini promatrala okićeno drvce koje je nježno svjetlucalo u svim bojama, osvjetljavajući crvene kuglice, snježnobijele zvjezdice i malene Djed Mrazove, činilo mi se da bih mogla zauvijek tako sjediti i samo se prepustiti tom tihom svjetlucanju.

I bila sam svjesna da su ti trenuci još čarobniji jer se događaju samo jednom u godini. Sve odgađajući odlazak na spavanje, na kraju bih ipak isključila lampice.

Ujutro kad bih se probudila, bor bi me dočekao sa svim svojim ukrasima, ali bez upaljenih svjetlica. Takav mi je izgledao nekako beživotno, nešto mu je nedostajalo. Gledajući ga, pomislila sam kako smo i svi mi poput takvih borova. Svatko od nas okiti se na svoj način - odjećom, postignućima, uvjerenjima, talentima, posjedima - svatko ima ukrase u drugačijim bojama i raspoređene na jedinstven način, ali ako nema upaljenih lampica, ni tisuću ukrasa neće naš 'bor' učiniti čarobnim.

Naše osobne lampice su sjaj u našem oku, životna radost, osjećaj da zaista volite svoj život, svijet, ljude, sebe. Naše lampice su ona unutarnja iskra koja nas čini živima.

 

Pronađite razlog za svjetlucanje

Kad biste sada zamislili da ste božićno drvce, kako osjećate sebe same - jesu li upaljene vaše lampice? I kojim intenzitetom svijetle? Ustajete li ujutro radosni i puni energije, spremni za nove pothvate koje jedva čekate ili ste umorni i bezvoljni? Smijete li se često kroz dan i raduju li vam se ljudi koje susrećete? Ili vam se čini da u stvarnosti oko vas nema lampica koje bi vas bodrile pa ste stoga i vi ugasili svoje?

 

Važno je da pronađemo način da 'svijetlimo', da se osjećamo zaista živima. Nitko drugi neće to učiniti za nas. Kakva god bila naša situacija ili ono što nas okružuje, na nama je da pronađemo svoj razlog za svjetlucanje.

 

Možda je potrebno da se uključite u neku novu aktivnost, naučite novu vještinu, upoznate nove ljude? To su neki od načina za buđenje unutarnje iskre. Možda vam je potrebno unijeti življe boje u svoj prostor ili konačno uzeti vrijeme za kreativnost? Ili samo nekoliko sati šetati po prirodi? Što je to za čime vaš duh čezne, a čini vam se da za to nikada nema vremena? Uzmite si to vrijeme i pomozite sami sebi da zasvijetlite!

Jedna od mojih novih lampica je aktivnost koju sam nedavno počela pohađati. Prijateljica me nagovorila da krenemo zajedno na tečaj salse. I sad se beskrajno radujem svakom utorku i petku i oduševljavam vlastitim napretkom - baš je sjajno otkrivati i učiti nešto novo!

Kada uspijemo ponovno upaliti svoja svjetla, tada kao da dajemo dozvolu i drugima oko nas da upale svoja, služimo im kao inspiracija. Kad su naša svjetla upaljena, ljudima oko nas je lijepo s nama, a i nama je ljepše s nama samima.

 

Facebook komentari