Sjećate li se serije 'Život na sjeveru?' Jedna od meni dražih. (posebno je zgodno prisjetiti je se u ove (pre)vruće dane.)
Iako je bilo puno sjajnih epizoda, nedavno sam se posebno sjetila jedne. U njoj Eskimka Marilyn obrazlaže filozofiju svog naroda: kako zapravo nikad ne možemo znati koji događaj je za nas dobar, a koji loš.
Priča je išla otprilike ovako (a slične sam poslije čula i na drugim mjestima): Jednom čovjeku u selu pobjegao je konj. 'Kakva nesreća!' - rekli su suseljani, a on je odvratio: 'Možda je nesreća, a možda i nije'. Nakon nekoliko dana, konj se vratio i doveo sa sobom još jednog, ljepšeg i većeg konja. 'Kakva sreća!' - povikali su mještani, a onaj čovjek je opet odgovorio: 'Možda.' Nekoliko mjeseci nakon toga, njegov je sin jahao novog konja, pao i slomio nogu. I na ovaj povik 'Nesreća!', reakcija oca je ponovo bila ista: Možda je, a možda i nije.' U to je vrijeme započeo rat i u selo su došli vojnici novačiti mladiće. Sin onog čovjeka ostao je pošteđen jer mu je noga bila povrijeđena.
Jadikovanje nije riješilo problem
Baš me se dojmila ta priča pa sam je zapamtila i često je se sjetim, pogotovo kad mi se dogodi nešto što doživim kao nepogodu.
U takvim je situacijama prirodan nagon da se ljutimo i živciramo, ali svi u dubini duše znamo da jadikovanje o bilo čemu nikad nije riješilo nijedan problem. Pa je zato bolje, koliko god to u tom trenutku bilo teško povjerovati, da si kažemo kako u toj lošoj situaciji sigurno postoji neki skriveni poklon. Bez obzira na to što ga u tom trenutku uopće ne možemo vidjeti.
A ponekad je taj loš događaj, ustvari način na koji nam Svemir pomaže da se pokrenemo u smjeru u kojem i sami zapravo želimo ići, ali nikako da se na to odlučimo.
(Tipičan primjer takvog skrivenog poklona je otkaz na poslu s kojeg smo odavno željeli otići, ali se nikako nismo usuđivali napraviti taj korak.)
Ispričat ću vam što se meni nedavno dogodilo. Posljednjih godinu dana namjeravala sam napraviti novu web stranicu za svoj Centar Sretan dan. I nikako nisam uspijevala uhvatiti vremena da se tome posvetim. A stara stranica je stvarno odslužila svoje i vapila je za promjenom. Isto tako, nikako nisam stizala odgovoriti na sve mailove koji su se nagomilavali i stvarali mi osjećaj krivnje.
Nenadani poklon
A onda su se pred kraj proljeća ove godine, dogodile dvije zaista nezgodne stvari - jedna za drugom. Prvo sam dala kompjuterskom stručnjaku s kojim surađujem već godinama da dogradi memoriju u moj laptop i pri toj 'operaciji' zauvijek su nestali svi moji mailovi unatrag nekoliko godina! U njima je bilo bezbroj vrlo važnih informacija, linkova... Bila sam u potpunom šoku!
A zatim, nekoliko dana nakon toga, htjela sam na internetu ući u svoju web stranicu i ostala zaprepaštena: naslov stranice koji je Google nudio bio je ispisan kineskim slovima! Kliknula sam i ušla na stranicu. Tu je i dalje bilo sve u redu. Na savjet tvrtke kod koje imam hosting, ažurirala sam stranicu i to je privremeno pomoglo (kineska slova su nestala), da bi za dva dana bilo još gore: sada je baš sve pisalo na kineskom i link je vodio na neku kinesku stranicu! Horor! Što sad? Hosting tvrtka mi je predložila prebacivanje na drugi sigurniji server no pritom, rekli su mi, ne mogu sačuvati sadržaj stranice!
I tako je nestala i web stranica moje tvrtke!
Što sad? Moram brzo djelovati!- pomislila sam. Prvi poriv mi je bio da na brzinu sama napravim novu webicu (danas postoje programi u kojima je to zaista lako) no onda sam shvatila da je ovo trenutak za pročišćavanje i ponovno kreiranje - ovoga puta stranice koja će odražavati točno ono u što je Sretan dan izrastao u ovih 9 godina. Ništa na brzinu! I tako sam angažirala web dizajnericu Vedranu i krenule smo zajednički osmišljavati 'stranicu iz snova'. Vedrana je baš bila na mojoj valnoj dužini i iako je to kreiranje trajalo puno duže nego sam očekivala (uvijek ima mnoštvo detalja koje treba riješiti,posložiti, popraviti...), za dan-dva će stranica biti gotova i točno je onakva kakvu sam željela!
I sad kad pogledam unatrag, shvaćam da mi je Svemir poslao Kineze baš u pravi trenutak - jedino u ovo doba godine imala sam se vremena zaista posvetiti kreiranju stranice i jedino u ovo doba, kad nema radionica, smo si mogli dozvoliti privremeno biti bez nje. I još mi je k tome vrijeme bilo oslobođeno odgovaranja na mnoštvo zaostalih mailova.
Zapravo sada, gledajući unatrag, tu 'nezgodnu' situaciju koja se dogodila počinjem doživljavati kao blagoslov - sve staro je izbrisano da napravi mjesta za novu energiju! Omogućila mi je postavljanje novih temelja, pročišćavanje, jedan novi, svježi početak. Tako da sam u ovom trenutku baš zahvalna Svemiru! (I hvala vam dragi kineski hakeri! :-).
Pa tako i vi - kad god se dogodi neka nevolja:
- Vjerujem da ćete se prvo razljutiti, možda i psovati, vikati ili se nekom pojadati i to je normalno.
- Ali zatim si odmah recite da je to što se desilo možda za nešto dobro, možda vam donese u život neki nenadani poklon.
- Također se upitajte što vas ta situacija 'tjera da učinite'? Možda ćete zbog nje učiniti nešto što ste već odavno trebali ili što je jako dobro za vas.
- I budite uvjereni da će vam, nakon što prođe određeno vrijeme, postati potpuno jasno za što je ta 'loša situacija' bila potrebna u vašem životu.