Danas bih s vama željela podijeliti jedno zanimljivo razmišljanje koje ću vam i slikovito prikazati. Radi se o viđenju naših životnih mogućnosti.
Neki dan sam, spremajući ormarić u stanu roditelja, nabasala na svoje stare dnevnike koje sam pisala u srednjoj školi. Otvorila sam stranicu na kojoj je bio nacrtan naopaki lijevak i čitajući je prisjetila se kako sam u tim godinama vidjela život i njegove mogućnosti. Zapisala sam tada da se naš život razvija poput naopakog lijevka:
Što možeš biti u životu?
Razmišljala sam ovako: kad se rodiš, sve su mogućnosti pred tobom, jako puno različitih varijanti (to je ono široko dno lijevka) - što možeš biti u životu, što sve možeš postati, kuda sve možeš ići i koga sve možeš susresti. Odabir je beskonačan. Ali onda, korak po korak, lijevak se sužava - odabereš određenu školu, pa onda još uže - određeni fakultet (ili općenito, zanimanje), pa se oženiš/udaš za određenu jednu osobu i zaposliš na određenom jednom poslu. I tako uđeš u onaj najuži ravni dio lijevka u kojem uglavnom svaki dan sliči prethodnome.
Tako sam ja kao gimnazijalka, vidjela odrastanje i nisam mu se baš osobito radovala. Svi odrasli koje sam poznavala, živjeli su u 'ravnom dijelu lijevka' i to mi se činilo prilično dosadnim.
Bilo bi baš zgodno da je moja srednjoškolska 'Ja', mogla porazgovarati s ovom sadašnjom 'Ja', da je utješim i pokažem joj jednu sasvim drugačiju sliku. Jer meni se, nakon što sam prošla baš sve te životne korake i ušla u tzv. 'srednje godine' otvorila sasvim druga perspektiva i slika je odjednom postala sasvim različita: život odrasle osobe je zapravo poput drveta! Lijevak može dobiti nastavke i transformirati se u drvo!
Možeš raširiti svoje grane
Kad postavimo svoje temelje (korijenje) - bio to posao, obitelj, djeca ili sve zajedno, očvrsnemo deblo (steknemo znanje i samopouzdanje), čim djeca malo porastu, možemo zapravo biti sve što želimo! Možeš promijeniti posao, preseliti se na neko drugo mjesto, urediti svoj životni prostor po svome, baviti se onime što tvoje srce želi, organizirati svoje vrijeme na svoj način... Nema više roditeljskog ili školskog autoriteta koji je postojao u djetinjstvu i mladosti, koji bi ti uvjetovao kako moraš živjeti. Možeš raširiti sve svoje grane na svoj vlastiti način koliko veliko i daleko ti drago! Niknuti nove grane, kreirati plodove koji te čine sretnim. Kao odrasla osoba slobodniji si životno i mentalno i osjećajno...
Draga srednjoškolska Sanja, samo da znaš da je baš cool biti odrasla osoba! Ako si svjestan svoje slobode.
Na žalost, ponekad mi se čini da ljudi upadnu u uski dio lijevka i uopće ne vide da mogu, smiju i žele raširiti, razlistati i rascvjetati svoje grane. Da je ta mogućnost pred njima, udaljena samo korak, udaljena samo za spoznaju da postoji.
I zato, hej, podsjetite se:
- Da je život poput drveta, a ne lijevka.
- Da su pred vama uvijek nebrojene mogućnosti.
- Da vi u svakom danu odlučujete kako želite kreirati svoj život.
- Da ima još toliko toga za otkriti i istražiti.
- Da je drvo puno ljepši doprinos ovom svijetu, od lijevka.