Jednom tjedno s prijateljicama igram badminton, već godinama. Jako nas to zabavlja, a i najbolji je način da nas nešto potakne na trčanje. Počele smo tako što smo jednostavno prebacivale lopticu. Zatim je Anamarija pronašla osnovna pravila na internetu pa smo uskoro bile uvjerene da znamo sve što je bitno i da igramo kako treba.
I zaista, kroz sve te godine smo se vidljivo popravljale.
No povremeno bi s nama došao zaigrati netko tko zaista zna igrati i doslovno bi nas "slistio". Pa kako tako stigne na svaku loptu? Kako uspije tako jako udariti? Kakve to trikove primjenjuje? - pitale smo se. Nalazile smo odgovore (izgovore) poput Puno duže igra, Počela je u mladosti ili kod muškog igrača Naravno, jači je zato što je muško.
Metoda pokušaja i pogrešaka
No nedavno se dogodio značajan preokret. Na teren do našega došla je grupa igrača koja je igrala uz učiteljicu i Ani je odmah sinulo da je i mi angažiramo. Pa smo sada već dva ponedjeljka imale profesionalno vodstvo i otkrile smo da nemamo pojma gotovo ni o čemu!
Čak nismo ni reket znale ispravno držati, a da ne govorim o pravilnom rasporedu i kretanju na terenu kad se igra u parovima.
Uh, teško je odjednom primjenjivati nova pravila. Treba držati reket na nov način, razmišljati o tome da stajemo iza suigračice kad ona servira, da ostanemo naprijed ili otraga... Bilo je puno lakše i jednostavnije igrati na naš stari način Trči kud stigneš i lupaj kako stigneš.
No osjećala sam da mi pravilno držanje reketa daje puno više snage, s pravilnim stavom lakše dočekujem loptu, spuštanjem loptice lakše serviram - i odjednom mi je postalo kristalno jasno da ni u jednom proizvoljnom načinu ne možemo doći do pravog velikog napretka! I da se vrijedi potruditi naučiti ispravan (i dokazano učinkovit) put.
Previše često se tako ponašamo i u životu, zar ne? Mislimo da ćemo lako sve sami shvatiti, da su nam dovoljne osnovne informacije da bismo krenuli - u preuređenje stana, u pokretanje posla, u rad na sebi...
Ponekad i godinama nešto guramo na svoj poluinformirani način, čudeći se zašto nas drugi prestižu. A koliko bi nam lakše, brže i bolje bilo da uvijek prvo pronađemo učitelja.
Kako to već sa slučajnostima biva, istog dana kad smo imali poduku u badmintonu, imala sam jedan besplatni business coaching i došli smo na istu temu. Slika koju mi je coach iz Kolumbije prenio bila je ova: Kad umjesto ulaganja u učitelja, sve pokušavaš dokučiti sam, to je kao da dobiješ sastojke recepta za kolač, a nikada nisi vidjela kako se taj kolač radi.
Metodom pokušaja i pogrešaka potrošit ćeš nemjerljivo više vremena, truda, nerviranja i novca, nego ako prije početka uzmeš nekoga da ti pokaže najbolji i najjednostavniji način.
Dobar potez
Kad razmišljate o angažiranju učitelja ili stručnjaka u nekom području, vjerujem da misao koja vas od toga odvrati najčešće bude: To mi je skupo! No kad bismo stavili na papir ogromnu količinu vremena i financija koje ćemo potrošiti radeći greške i radeći na krivi način, imali bismo sasvim drugačiju sliku situacije. Osim toga, financijskoj temi se može doskočiti - baš kao što smo nas četiri podijelile trošak učiteljice, tako se i vi možete udružiti s nekim u angažiranju svog stručnjaka - koji će vam pokazati sve korake kreiranja "kolača", tako da izbjegnete pogreške i brzo i sigurno stignete na cilj.
A možda se pak vaš učitelj krije među ljudima koje već poznajete i možda je spreman za neku razmjenu usluga.
Način se uvijek nađe, kad jednom shvatimo koliko je naš napredak, kad radimo sami i po svome, osuđen biti ograničen i spor. Budite spremni da će vam primjena novih znanja i pravila možda u početku biti teška, ali kad ih savladate, sami sebi ćete neprestano zahvaljivati na tom mudrom potezu.
Vjerujte mi, dobro znam o čemu govorim ☺
