Sigurna sam da svi već znate da većinom naših akcija i reakcija upravlja podsvijest. I da smo svi puni programa i uvjerenja po kojima živimo, a da ih često uopće nismo svjesni. Ponekad me stvarno zabavlja kad 'uhvatim' neko svoje takvo, duboko usađeno, a skriveno uvjerenje.
Mislit će da sam malo luda
Primjerice, neki dan sam bila u shopping centru u nabavci hrane za roditelje. Kupila sam sve što je bilo na popisu, sišla u garažu, poništila u automatu karticu za parking i sjela u auto. I onda mi je sinulo da sam zaboravila kupiti kruh za svoju obitelj. 'Ali ne mogu se sad vratiti, već sam poništila parking karticu, moram izaći iz garaže'.- pomislila sam. 'Hm, mogla bih se izvesti na ulicu i onda se ponovo vratiti u garažu!' - sinulo mi je.
No, odjednom se pojavila nelagoda: 'Mislit će da sam malo luda! Kad tako izađem pa opet uđem u garažu.' U toj stotinki sekunde sam gotovo odustala od nauma. Ali odmah sam se samoj sebi glasno nasmijala: 'Tko će to misliti da si luda? Parkirni automat?' Naravno da baš nitko nije obraćao pažnju na to tko izlazi ili ulazi u garažu! (A i da je, po čemu bi to bilo važno?) Zanimljivo je kako je taj pritajeni strah od tuđeg mišljenja, koji je odjednom iskočio odnekud iz dubine, bio potpuno 'operiran od logike'. Kakva već ta naša stara uvjerenja i jesu.
Na prvu loptu, da me pitate, rekla bih da uopće nisam opterećena tuđim mišljenjima, da radim stvari po svome i ne brinem se zbog bilo čijih stavova o tome. Tako je to i jest na vidljivoj razini. No i kod mene (kao i kod vas), ona duboka, skrivena razina, puna je prastarih, nevidljivih, stoljećima usađivanih obrazaca. A jedan od najsnažnijih koji je u svima nama, je: 'Što će reći okolina (selo)?'
Sami sebe držimo na 'lancu'
Jako je važno te obrasce uočavati i prepoznavati, jer nam to daje izbor - da ih ne poslušamo.
Najvažnije ih je biti svjestan kad se radi o većim životnim odlukama. Jer često se događa da sami sebe držimo na 'lancu'nkoji je napravljen od pretpostavki o tome što će netko drugi misliti i kako će reagirati. I tako se prilagođavamo onome što mislimo da drugi ljudi misle da bismo trebali. Upravo tako - često svoj život podređujemo nekim pretpostavkama o odobravanju ili neodobravanju od strane nama najbližih ljudi, koje čak nismo ni provjerili. Vrlo često nas zapravo sputava - NEPOSTOJEĆE!
Mnoštvo životnih primjera pokazalo mi je pak da se oni koji (usprkos strahu od tuđih mišljenja) odluče slijediti svoje unutarnje vodstvo i napraviti po svome, često iznenade neočekivanom podrškom upravo onih čije su se reakcije bojali. Jer mi zapravo nikada i nikako NE MOŽEMO ZNATI što netko drugi misli ili će misliti. No, jedno je sigurno - većina ljudi će osjetiti puno veće poštovanje prema onima koji imaju vlastiti stav, jasno ga izražavaju i slijede svoje snove, nego prema onima koji sjede u kutu u strahu da ne nagaze na nečije mišljenje.
I zato, zaboravite da trebate bilo čije odobravanje da biste napravili nešto što žudite učiniti. Slušajte svoje srce, a ne tuđa mišljenja. Jer čak i kad imaju najbolje namjere, drugi ljudi ne misle vašom glavom, ne osjećaju vašim srcem i nemaju vašu viziju - pa ne mogu ni znati što je za vas najbolje! A kad hrabro krenete za onim što vas istinski raduje, i njima ćete dati primjer da i sami mogu učiniti nešto slično.
Pa se tako ne zamarajte tuđim mišljenjima i napravite po svom i:
- Kad vas 'osvoji' neki neobičan komad odjeće ili obuće.
- Kad je vaše mišljenje drugačije od uobičajenog stava.
- Kad se poželite baviti nekom aktivnošču za koju su vam govorili da nemate dara.
- Kad vam se čini da je situacija savim drugačija od onoga kako vam je netko drugi predstavlja.
- Kad dobijete poriv da pokrenete neku promjenu.
- Ili naprosto kad poželite biti luckasti, otkačeni, veseli, djetinjasti…