U svom poslu, osim radionica, često imam i individualna savjetovanja i individualno vođenje kroz program radionica, uživo ili preko Skypea.
U posljednje vrijeme, kod nekoliko mojih klijenata, u prvi plan je iskočila sumnja u vlastite sposobnosti. Zapravo, ponekad mi se čini kao da posvuda vlada neka kolektivna zaraza virusom koji se zove 'nisam dovoljno dobar'. Zato danas imam potrebu napisati nešto upravo na tu temu.
Progone li i vas slične sumnje i strahovi? Rečenice poput 'Jesam li dovoljno dobra majka?' 'Jesam li dovoljno stručan u svom poslu?' 'Jesam li dovoljno kompetentna da se počnem baviti poslom koji volim?' 'Vrijedim li uopće' Ako dopustite takvim pitanjima da vas obuzmu, omotat će se oko vaših nogu poput lanaca s kuglama. Takva pitanja ne čine dobro ni vama niti ikome oko vas.
Pa zato dopustite da vas razuvjerim.
Prvo, život nije poput nekog fakulteta na kojem postoji prag za upise pa nećete ući ako ste ispod crte. Nema crte! I tko bi uopće bio taj koji bi odredio liniju ispod ili iznad koje ste dovoljno dobri u svom poslu, u roditeljstvu, partnerstvu i slično? Osim toga, kad bi linija i postojala, bi li oni 'dobri' mogli uvijek biti tako dobri, a oni 'loši' uvijek tako loši? Svi smo mješavina raznih osobina i svi imamo bolje i lošije dane. I svi se trudimo napredovati i biti najbolji što možemo. I to je dovoljno.
Važno je da svijet i život ne shvaćamo previše ozbiljno i da ne pridajemo toliku važnost pravilima, količini obrazovanja, pretpostavci o tuđim očekivanjima... Uostalom, ako malo dignemo pogled sa sebe i osvrnemo se, zamijetit ćemo da baš svi ljudi oko nas svakodnevno rade neke greške - zaboravni smo, nespretni, ogrebemo auto, zagori nam ručak...a da i ne govorimo o mnoštvu znanstvenih postavki koje se ispostave krivima, o pogrešnim političkim potezima, stalno krivoj vremenskoj prognozi... Greške su sastavni dio života. Baš nitko nije savršen.
Vjerujte mi, čak i oni koji se na prvi pogled čine savršenima, skrivaju neku (često i veliku) grešku u rukavu. Pa se zato opustite, vaša nesavršenost je najprirodnija stvar na svijetu!
A odgovor na sva 'jesam li dobar' pitanja je zapravo beskrajno jednostavan - ako sve činite s ljubavlju, tada ste uvijek dovoljno dobri!
Ne gubite vrijeme
Ne dajte da vas zaokupljanje sumnjama u sebe odvuče od onoga što je istinski važno. Ne gubite na to svoje dragocjeno vrijeme! Vaše dijete ne treba majku ili oca koji se bave samookrivljavanjem, vaš posao ne treba osobu koja je fokusirana na svoje strahove, niti svijet treba uplašenog vas. Dijete želi da ga naprosto volite i podržavate, da se s njim igrate i da zajednički i neopterećeno otkrivate svijet, vaš posao vas treba da ga radite s radošću i entuzijazmom, koji su puno važniji od količine informacija koje ste usvojili, a svijetu ste potrebni kreativni i nasmijani.
Pa zato odlučite biti blagi i dobrohotni prema sebi samima, nasmijete se svojim greškama, proglasite se dovoljno dobrima i krenite toplog srca zagrliti svoje dijete, pokrenuti taj željeni posao ili napraviti bilo koji korak kojega si niste dopuštali. I pri tom uživajte!
A ako u bilo kojem trenutku sumnja pokuša ponovo proviriti, sjetite se da:
- Baš svi radimo greške, svaki dan.
- Svi smo nesavršeni i to je sjajno.(inače bismo bili dosadni)
- Naš najbolji savjetnik (ljubav) nam je uvijek pri ruci.