U mnogim malim i banalnim stvarima koje mi se događaju tijekom dana, često vidim paralele s većim i važnijim životnim situacijama. Ponekad volim kolumne pisati sjedeći u nekom od kafića pa vam tako i ovu kolumnu upravo tipkam na mobitelu. Htjela sam ovdje popiti kavu, ali konobar me (brzo i lako, hm) nagovorio da uzmem njihov paket: kava plus kolač. Sugerirao je cheesecake s borovnicama i ja sam pristala. Kolač je stigao, kušala sam prvi zalogaj i - neugodno se iznenadila: 'uh, ovo je doslovno sami šećer' - pomislila sam razočarano.
Što se mene tiče, kolač je bio doslovno nejestiv. I što sad? Neka davna ja, bi vjerojatno na silu pojela barem pola tog kolača (kad sam ga već platila, 'ali neću zaslađivati kavu' - tješila bih se), no ova današnja ja je odlučila kolač platiti, ali ga odmah i vratiti. Ništa više ne radim 'jer bi bilo pristojno', 'racionalno' ili slično.
I tako sam konobara naprosto zamolila da odnese kolač. No ono što je uslijedilo, ugodno me iznenadilo. 'Presladak vam je?'- upitao je - 'Nema problema, donijet ću vam drugi. Neki koji je najmanje sladak!' I tako je uskoro stigao zaista lagani, pomalo pjenasti kolač, kojega je bilo gušt pojesti.
Pogrešan izbor
E sad, kako se ova situacija preslikava na naše živote? Koliko puta vam se dogodilo da napravite pogrešan izbor i zatim mislite da taj odabir morate trpjeti?
Koliko puta se dogodilo da radite nešto što zapravo ne želite, ali pokušavate si racionalno objasniti da je to razuman odabir - primjerice, to ste platili ili to ste nekom obećali ili to ste pokrenuli pa ne možete sada odustati... No ako poslušate taj 'racionalni' glas i nastavite raditi protiv sebe, nećete se od toga nikada dobro osjećati! Baš nikada!
Vaše unutarnje biće cijelo vrijeme će znati da činite odabir protiv sebe. S druge strane, ako si priznate da ste napravili krivi korak i odlučite hrabro platiti cijenu, ali ipak iz toga izaći, može se (i vrlo često će se) dogoditi da se situacija nenadano preokrene u nešto još puno bolje. Kad god jasno izražavamo što želimo, a što ne želimo, olakšavamo i ljudima oko nas i Svemiru. Tada je svima puno lakše da nam pomognu!
A kako do dvojbenih situacija uopće ne bi došlo, najbolje bi bilo da pri donošenju odluka ne brzate (kao što sam ja odmah pristala na konobarov nagovor), nego si dopustite zastati i osluhnuti što zaista osjećate i želite, odnosno što vaše tijelo (i srce) imaju za reći o odluci koju upravo trebate donijeti.
Osluškujte svoje tijelo
Nedavno sam tako i ja bila zadovoljna sobom u tom smislu. Nazvala me draga prijateljica koja također vodi radionice, s idejom da u srpnju napravimo jednu zajedničku radionicu.
Volim raditi s njom pa sam na prvi poriv rekla: 'Mogle bismo, razmislit ću što i kako.' Ali dok smo dalje razgovarale, zatvorila sam oči i osluškivala svoje tijelo. A ono mi je sve snažnije davalo znak: ne! Osluškujući još detaljnije, shvatila sam da mi poručuje: ovo nije vrijeme da osmišljavaš ljetnu radionicu, ovo vrijeme koje ti treba za važnije planove, za postavljanje snažnih temelja za jesensku sezonu. Tako da sam na kraju prijateljici rekla točno ono što mi osjećaj u tijelu prenio: 'Osjećam da sad nije vrijeme za tu radionicu, hajdemo radije zajednički osnaživati temelje i za tvoju i za moju tvrtku! Na kraju je i ona bila zadovoljna prijedlogom i nedavno smo, zajedno s trećom prijateljicom poduzetnicom, održale prvi brainstorming sastanak, koji je bio jako jako produktivan!
I zato se i vi često podsjetite: osluškujte svoje tijelo i neka vam pomogne da izražavate jasno svoje DA i NE!
Evo nekoliko primjera:
- Razmislite, koju aktivnost ili druženje radite već godinama po inerciji, a uopće vas više ne veseli? Možda je vrijeme za jedno NE i oslobađanje vremena za nešto novo.
- Jeste li sebi i bliskim ljudima jasno izrazili što vam je najvažnije u godišnjem odmoru koji slijedi? Što će vas najviše emotivno i energetski nahraniti? Izrazite to!
- Jeste li u poslijednje vrijeme odvajali mirne trenutke da osjetite koje si želje upravo sada najviše želite ispuniti? Da porazgovarate sa svojim srcem? Učinite to svakako!