Sklupčala sam se u svoj omiljeni kut u dnevnom boravku i pišem kolumnu uz zvuk sjeckanja noža - moj suprug u kuhinji istovremeno priprema sarmu. Naravno, najbolju na svijetu, po samo njemu znanom, svaki put još malo dotjeranom receptu.
Dani oko Božića. Praznično raspoloženje. S toplim poplunom preko nogu i najdražim keksima od konopljinog brašna i cimeta na dohvat ruke, uživam u trenutku. U svakoj njegovoj komponenti. I shvaćam koliko, što sam starija, sve više cijenim ljepotu običnosti.
Stavite velike želje po strani
Svi imamo želje, snove, ideje, ciljeve i ambicije. Na kraju krajeva, radionica koju najviše volim održavati zove se Ostvarivanje želja. No kad sami sebe upitate što to istinski źelite, misli vam najčešće krenu u smjeru velikih i važnih životnih postignuća, zar ne? Promijeniti posao, pronaći partnera, useliti u novi stan, zaraditi više novca, napisati knjigu... Svi imamo neke velike želje. Pa tako i ja, kad pomislim o svojim žudnjama, najčešće zamišljam na koji način bih voljela da se moj posao razvija, kuda da me svijetom ponese, što još želim naučiti, pokrenuti, kreirati...
No nedavno sam, uhvativši miran trenutak kontemplacije sa samom sobom odjednom zaključila da su želje koje su mi u ovom trenutku najbitnije - puno, puno jednostavnije! Recimo, voljela bih jedan cijeli dan, od jutra do večeri, samo spavati i odmarati! Pomisao na takav potpuno lijeni dan bez ijedne obveze, čini mi se kao pravi raj. Zatim bih jako voljela imati dan za kreativnost - samo neometano crtati ili izrađivati nešto rukama, potpuno se u tome utopiti. I takav mi dan izgleda nestvarno lijep. Pa zatim dan u kojem, dok moj suprug kuha, ja pečem kolače i kuham pekmez... A onda čak i dan u kojem samo organiziram i pospremam ormare.
Dok sam zamišljala te jednostavne i ustvari tako lako dostupne želje, shvatila sam da me one već unaprijed još snažnije usrećuju nego zamišljanje kako držim govor na nekoj od svjetskih pozornica.
Ti mali životni gušti imaju veliku moć ugrijati nas oko srca - takvi trenuci opuštanja, kreativnosti, druženja s dragim ljudima.
Taj osjećaj da je naše vrijeme samo naše. I još k tome, njihovo ispunjenje ovisi samo o nama, kao i brzina ostvarenja. Ovisi o tome da prepoznamo važnost tih malih žudnji i da si ih sami omogućimo. Da prepoznamo u kolikoj nas mjeri one mogu nahraniti, ispuniti i učiniti sretnima.
Neka još malo pričekaju
A ovo je Božićno doba kao stvoreno da si, osim poklona ukrašenim mašnicama, poklanjamo i takve male dragocjene (i rekli bismo obične) trenutke. Sjajna je to prilika za uživanje u ljepoti običnosti: u finom kolaču, šetnji s prijateljicom po ulicama okićenim lampicama, u postavljanju stola za druženje s prijateljima.
Iako društvo, a i mi sami, najviše vrednujemo svoja velika postignuća, hrabre korake i uzbudljive obrate, svi oni gube na vrijednosti ako zbog njih zanemarimo male, tople, obične trenutke. Pa vas tako potičem da ovih praznika, kao i ja, slavite ljepotu malih radosti, a naše velike želje - one mogu ovih dana malo i pričekati.