Proteklog tjedna bila sam u Belgiji, ponovo na ATL kongresu (Association of Transformational Leaders) i bilo mi je jako lijepo družiti se s ljudima iz čitave Europe koji se bave sličnim poslom kao i ja.
Već sam vam o njima pisala, ali da ponovim - svi oni rade u području pomaganja svojim polaznicima i klijentima da ostvare svoje najbolje potencijale, da pokrenu i poboljšaju svoje businesse, savladaju strahove, otklone blokade, oslobode svoj duh i nađu svoj istinski životni put. Oni motiviraju i inspiriraju kako pojedince, tako i grupe, tvrtke ili pak mnogobrojnu publiku u velikim dvoranama širom Europe i svijeta.
Idealizirate li ih i vi?
No, osim što je beskrajno ugodno i poučno razgovarati sa svima njima, što su stvarno svi zanimljive, posebne, drage i podržavajuće osobe, ono što me se svaki puta dojmi je i to što su istovremeno baš svi sasvim obični ljudi. Svatko od njih ima svoje mane i nesavršenosti, svoje male strahove, svoje nesigurnosti i dvojbe.
Nabrajam vam upravo ove stvari, zbog toga što imam dojam da jako puno ljudi idealizira vođe, učitelje, terapeute, književne autore i općenito one koje često doživljavamo kao svoje gurue.
Sjećam se kako mi se jednom prijateljica požalila da se svaki puta oduševi s nekim duhovnim učiteljem, počne apsolutno vjerovati u njega i primjenjivati njegova učenja, ali onda on napravi neki potez koji je razočara. Zapravo, svaki puta otkrije da njen učitelj (ili učiteljica) nije savršen.
I oni su samo ljudi
Moja najdraža učiteljica Sonia Choquette ispričala mi je da je nakon razvoda od supruga primila mnoge mailove svojih čitatelja koji su izražavali veliko razočaranje - oni su vjerovali da se tako nešto NJOJ naprosto nije smjelo dogoditi.
Vjerojatno nam svima, iz nekog razloga, treba ta ideja o savršenoj osobi, o uzoru s kojim ćemo se onda moći poistovijetiti i težiti da i mi budemo takvi. No na žalost (ili na sreću), takva savršena osoba naprosto ne postoji!
Ali dobra vijest je da naše mane ne poništavaju naše vrline. Uostalom, svaka "mana“ može i sama u određenoj situaciji postati vrlina. Ono što zapravo želim reći je da ukoliko vam se sviđa nečije učenje, pisanje ili metoda, prigrlite je i upotrebljavajte i ne preispitujte svaku crtu ličnosti vašeg učitelja. Uzmite ono što je za vas vrijedno i dopustite da ostane vrijedno.
Uostalom, razumijevajući da i svaki učitelj ima još nešto za rješavati u vlastitom životu i da ni on nema sve odgovore, i samima sebi olakšavamo pritisak - s tom spoznajom i mi možemo biti superuspješni, a da pri tom ne moramo prvo biti savršeni.
Stečeno iskustvo
Osim toga, ti posebni darovi i mudrost koje nam učitelji prenose, vrlo često su upravo i proistekli iz problema s kojima su se susretali i grešaka koje su činili.
Tražeći savršenog učitelja zapravo tražimo savršenog sebe. Bit ćemo puno sretniji ako odlučimo biti blaži - i prema učiteljima i prema sebi.
I zato:
- Uzmite od svakog učitelja ono što vam pomaže, svaka takva stvar vas je "pronašla" iz nekog dobrog razloga.
- Dopustite svojim učiteljima da budu ljudska bića.
- Recite samima sebi da ste sjajni i bez da postanete savršeni.