Problem se najčešće rješava tako da djetetu ponudite pozitivno iskustvo, a to je izlazak stolice bez boli.
 Foto: IStock
Zdravlje crijeva

Što kad dijete ne kaka - zašto do toga dolazi i kako to najbezbolnije riješiti

Najveća učestalost tegoba kod djece obično je u dobi od dvije do četiri godine. Često se primjećuje i obiteljska sklonost - u čak 28-50 posto djece s problemima konstipacije i član obitelji imao je takvih teškoća.

Opstipacija (konstipacija) u djece čest je razlog posjeta liječniku, pogotovo ako je prate bolovi u trbuhu ili krv u stolici. Do osam posto djece barem jednom iskusi zatvor stolice. Iako on nerijetko postaje centralni problem cijele obitelji, srećom u više od 90 posto slučajeva radi se o zdravoj djeci s funkcijskom opstipacijom koja nije uzrokovana bolešću. Obično nastaje kad se naglo stvrdne stolica uslijed promjena u prehrani, odvikavanja od pelena, dehidracije nakon kakve infekcije i slično, a podržava je mehanizam zadržavanja, tj. dijete se boji stolice i refleksno stišće mišić čmara kod nagona, umjesto da tiska prema van.

To je najvažniji razlog zašto se zatvor spontano ne rješava te problem postaje dugoročan. U 5 do 10 posto djece razlozi opstipacije su organski: može biti riječ o prirođenim anomalijama, traumama, tumorima, bolestima mišića i živaca, celijakiji, hormonskim poremećajima, alergijama, a i neki lijekovi poput antiepileptika mogu dovesti do zastoja stolice.

Do tri puta tjedno

Kod djece su uobičajene velike fiziološke varijacije. Do dobi od dvije godine normalnim se smatra pražnjenje crijeva jednom do dvaput na dan, a nakon toga jednom na dan ili svaki drugi dan. Uz to sadržaj crijeva treba biti normalne tvrdoće i volumena te izlaziti bez neugode.

Odstupanja u dinamici pražnjenja crijeva najčešća su u najmlađoj dobi. Kod dojene djece koja normalno napreduju toleriraju se i dva tjedna bez stolice - pojašnjava prim. dr. Alemka Jaklin Kekez, spec. pedijatar gastroenterolog u zagrebačkoj Poliklinici Helena, koja se vrlo uspješno bavi liječenjem poremećaja stolice u dječjoj dobi.

Stolica rjeđe od tri puta tjedno, kao i kod odraslih, definira se kao opstipacija, uz što obično idu otežano pražnjenje, jako tvrda stolica velikog promjera, katkad i obilne mase stolice koje mogu začepiti zahod. U 30 posto slučajeva zatvor prate bolovi u trbuhu, smetnje s mokrenjem, djeca slabo jedu, a moguće je naći i krv u stolici.

Kada to traje više od mjesec dana u dobi do četiri godine, odnosno dulje od dva mjeseca kod djece starije od četiri godine, kažemo da je stanje kronično.

Mehanizam zadržavanja

- Ako je zatvor nastao u tipičnoj dobi kada to možemo očekivati, kao što je uvođenje dohrane, odvikavanje od pelena ili polazak u školu, te ne traje dugo, pokušajte ga riješiti sami, ali ako traje nekoliko tjedana i postoje znaci upozorenja poput toga da dijete loše napreduje, izgleda bolesno, ako je već postojala opstipacija, trebali biste otići liječniku - savjetuje dr. Jaklin Kekez.

Korekcija prehrane je prva terapija koju će liječnici savjetovati kod zatvora. U prehranu treba uključiti više vlakana, voće kao što su kruške, šljive, žitarice, a smanjiti mlijeko i mliječne proizvode (do pola litre na dan, no ne smije se potpuno ukinuti), bijelo brašno, grickalice, slatkiše, suhu hranu. Veće dijete može se potaknuti i podsjetiti da pokuša obaviti nuždu, kod manjih to nije moguće.

Ovakav pristup, kaže dr. Jaklin Kekez, djeluje u 20 posto slučajeva.

Foto: iStock
Ne čekajte, reagirajte unutar nekoliko tjedana od pojave problema, savjetuju liječnici.

- No kod djece koja jako zadržavaju stolicu braneći se od bolnog izlaska tvrde stolice nerijetko samo promjena prehrane nije dovoljna. Forsirano povećavanje unosa tekućine također ne pomaže. Nisu učinkoviti ni probiotici. Problem se najčešće rješava tako da djetetu ponudite pozitivno iskustvo, a to je izlazak stolice bez boli - kaže dr. Jaklin Kekez. Terapija se stoga sastoji u edukaciji roditelja te evakuaciji stvrdnute mase stolice na bezbolan način. Za to služe omekšivači stolice, koji navlače vodu u crijevo i onemogućuju da stolica postane tvrda te dijete prestaje stiskati čmar jer nema više nelagodu. Nakon toga stolice se uglavnom reguliraju, a terapija obično završava. Kada poteškoće traju i nakon tri mjeseca liječenja, govorimo o tvrdokornoj opstipaciji. Za to je obično više razloga. Jedan je kasno započinjanje s terapijom. Česta je pogreška i da se prije pokušaja uspostavljanja redovne stolice ne evakuira obilno nakupljena stolica, jer se teškoće neće riješiti dok je nagomilana fekalna masa.

Također, roditelji često ne žele primjenjivati sirupe i čepiće ili ih primjenjuju u premalim dozama bojeći se da se crijeva ne "ulijene", iako je zapravo to problem s kojim dolaze, a propisana terapija služi za normalizaciju defekacije. Često se prerano prekida liječenje zbog straha od navikavanja na terapiju, što je potpuno neopravdano jer se djeci ne daju laksativi koji stvaraju navikavanje.

Biofeedback može pomoći u uspostavi ritma defekacije kod veće djece

Biofeedback metoda uspješna je u liječenju konstipacije. To je široko prihvaćena terapijska metoda kojom se pacijent uči da utječe na neke fiziološke funkcije koristeći signale vlastitog tijela. U slučaju dugotrajne opstipacije vježbe su usmjerene na pravodobno zamjećivanje dolaska stolice te postizanje njezina efikasnog istiskivanja. Princip je da uz balon u završnom debelom crijevu i/ili samoljepive senzore oko čmara djeca vježbaju mišiće zdjelice i čmara. Zapis izvođenja vježbi dijete gleda kao animaciju, tj. pokretanje likova na ekranu ili videoigricu. Ako je koordinacija mišića dobra i dijete pravilno izvodi vježbu, likovi na ekranu će se pokretati, u igrici će osvojiti više bodova i sl. Tako uz zabavu dijete uči kako postići kontrolu nad radom određene skupine mišića, tj. vježba istiskivanje stolice. Rezultati biofeedbacka su odlični jer djeca kroz igru lakše usvoje vještine pravilne evakuacije stolice i kontrole sfinktera za koje ih je inače teško motivirati.

Linker
05. ožujak 2024 19:57