Mirza Džomba (40) je za reprezentaciju odigrao 173 utakmice te zabio čak 667 golova. Iz rukometa se povukao 2011., a ovo prvenstvo opet se našao u ulozi komentatora u emisiji "Vrijeme je za rukomet!". Otkrio nam je koje sve gafove imao i koji plasman očekuje.
Mirza se u srpnju 2010. na Trsatskoj gradini u Rijeci vjenčao s bivšom voditeljicom Belmom Hodžić (32). Par ima dvije kćerkice, a život mu se, otkako je postao tata, kaže Džomba, preokrenuo naglavačke.
-
I ove godine ste se našli u ulozi komentatora na Europskom prvenstvu. Koliko vam je teško gledati bivše suigrače na TV-u, a ne biti na terenu? Ili ste se nakon nekoliko godina naviknuli na novu ulogu.
Jako je teško komentirati utakmice u kojima igraju moji kolege i suigrači. Posebno je teško kad treba izreći poneku kritiku pa se trudim da to zvuči dosta konstruktivno. Ponekad stvarno poželim da sam i ja na terenu, a ne da grizem nokte gledajući utakmicu, ali sad su uloge drugačije. Naravno, moja je uloga i da pomalo zabavim publiku, da im jezikom laika prenesem događanja na terenu, ali i da se hladne glave analiziraju rezultati, tako da mogu reći da sam se već polako naviknuo i na ovu novu ulogu komentatora, a ne igrača.
- Suzdržavate li se od psovki?
Da, naravno. Sasvim mi je jasno da sam na televiziji koja nije moj dnevni boravak.
Vrlo često kada je situacija na terenu teška, komentatori su ti koji moraju ostati hladne i bistre glave, iznose sve prednosti svoje reprezentacije i tako i dižu optimizam kod gledatelja i pokušavaju jednostavno ostati objektivni.
- Koji plasman očekujete? Smatrate li da se maknuo golemi pritisak koji nas je pratio posljednjih godina, u smislu da moramo doći doma s medaljom, po mogućnosti sa zlatom?
Pritisak uvijek postoji, ali prije svega i ogromna želja samih igrača da daju najbolje od sebe. Dodatni pritisak je i igra na domaćem terenu. Pred domaćom publikom je i lako i teško igrati.
Strast domaćih navijača daje nevjerojatan vjetar u leđa, ali su istovremeno i očekivanja veća, a time i pritisak kojeg igrači osjećaju. Kauboji su definitivno favoriti, prema mojoj procjeni među tri najkvalitetnije reprezentacije, iako je jako teško prognozirati bilo kakav rezultat.
- Ima li reprezentacija neki poseban ritual pred izlazak na teren?
Cijeli tim u svlačionici prije izlaska na teren opušta se, ali i 'nabrijava' uz domaću glazbu i hitove. To je nekakav zajednički, timski ritual, a individualno neki igrači npr. uvijek prvo obuku lijevu ili desnu čarapu, tenisicu, uglavnom to su mali rituali svakog od njih pojedinačno.
- Što je po vašem mišljenju najzahtjevnije kad je riječ o live komentiranju?
Najteže je suzdržavanje od pokazivanja jakih emocija. Jer koliko god sam izvan utakmice i izvan reprezentacije, s dečkima provodim puno vremena, poznajemo se, osjećam se dijelom tima, uostalom i nemali broj godina mog života prošao je igrajući za reprezentaciju i naravno da sam i emotivan i subjektivan, a moram ostati i biti objektivan. E to posložiti u glavi je najteže.
'S obzirom na to da su i suprugin rođendan i naša godišnjica isti dan, obilježavamo ih u krugu obitelji i prijatelja.'
- Jeste li imali koji gaf?
Naravno :) Nakon treće utakmice, ja sam već uspio voditelju reći da mu je pitanje glupo :) Kada su utakmice naše reprezentacije u eteru smo više od 2 sata i možda je čak i nemoguće odraditi komentiranje bez i jedne greške, a posebno u formatu u kojem mi to radimo, ležerno i s dosta improvizacije te nadasve zanimljivo gledateljima i navijačima koji nas prate. Nadam se da i gledatelji to shvaćaju i da ne zamjeraju takve gafove.
- Nedostaje li vam sportski način života?
Iskreno da kažem ne. Život profesionalnog sportaša iznimno je zahtjevan. Stalni pritisak i dostizanje ciljeva i rezultata, isplanirani dan do najsitnijih detalja, treninzi, vježbe.... Ovo što ljudi vide u 60 minuta utakmice je šlag na torti, a sve prije i nakon nje je rudarski posao.
- Zadnji put kad smo razgovarali, spomenuli ste veliki projekt ulaganja u nekretnine u Rijeci, kako to napreduje?
Da, u posljednje vrijeme se bavim investiranjem u stanogradnju, projekt ide naprijed i smatram da sam se uspješno snašao i u sasvim drugoj branši i da mi dobro ide. Izazov je učiti nešto novo i stvarati nešto novo.
- Po čemu pamtite Olimpijske 2004. (osim po zlatu)?
Prvenstveno po zlatnoj medalji naravno. S tim uspjehom se teško bilo koja druga medalja može mjeriti jer je doista kruna naših karijera. Ali i po veličanstvenom dočeku u Zagrebu te po dočeku koji su moji sugrađani u Rijeci organizirali za mene.
To je nešto što se doživi jednom u životu. Tisuće i tisuće ljudi na cijelom našem putu od Plesa da Trga bana Jelačića, taj prepuni trg, pjesma i skandiranje. Zaista nešto veličanstveno.
- Zaustavljaju li vas još po ulici, prepoznaju li vas nove generacije?
Da, ne biste vjerovali ali ono što me posebno oduševljava su nove generacije klinaca koji se možda nisu niti rodili u vrijeme mojih najvećih sportskih uspjeha, a prepoznaju me, pozdrave, žele se fotografirati. I moram priznati da je to lijep osjećaj koji ispuni čovjeka ponosom.
- Koliko vam se život preokrenuo otkako ste postali tata?
Mislim da će vam svaki roditelj dati isti odgovor na ovo pitanje. Preokrenuo se naravno naglavačke, ali ne bih ga mijenjao. Roditelji smo dvjema djevojčicama i iako je supruga preuzela veći dio brige oko njih, na čemu sam joj neizmjerno zahvalan, trudim svaki slobodni trenutak provesti s njima. Svi zajedno puno putujemo, lutamo i istražujemo.
Sada, dok su djevojčice manje, putujemo na lokacije koje su njima prilagođene, pa smo tako nedavno bili u Gardalandu, volimo planine, ali smo i nekoliko dana bili na jedrenju.
Znam da će i one jednog dana samostalno ući u džunglu života i nadam se da će se i uz moju pomoć znati nositi sa životnim izazovima i postati samostalne mlade žene jednog dana.
- Vrte li vas cure oko malog prsta?
Naravno :)
- Jeste li vješti u slaganju frizurica, ili to ipak prepuštate supruzi?
Mislim da se u kampanji 'I tata to može' vidi da mi ide, ali ne, nisam toliko vješt kao supruga pa ipak njoj prepustim.
'Imam dvije kćeri i ne mogu zamisliti život bez njih, poklanjam im svaki slobodan trenutak. Uvjeren sam da je uloga oca iznimno važna u životima djevojčica, a uz pomoć Pantenea otkrio sam kako napraviti frizuru mojim princezama i kako se pri tome mogu još više s njima zbližiti.'
- Što curice kažu kad vas vide na televiziji?
Supruga mi je nedavno poslala video u kojem mlađa curica odgovara na pitanje gdje je mama pa pokaže na mamu, pa gdje je seka i pokaže seku, a gdje je tata, pokaže na televizor. Eto, nisam ih vidio više od 10 dana i mlađoj je to naravno jako puno, a starija razumije i zna gdje je tata i što tata radi.
- Tko je popustljiviji, vi ili Belma?
Ma ja naravno :)
- Što je najromantičnije što ste napravili zbog ljubavi?
Više se smatram praktičarom, nego romantičarom. Ja sam za stvarni život i nekako gledam sve s te praktične strane.
- Kako slavite godišnjice?
S obzirom na to da su i suprugin rođendan i naša godišnjica isti dan, obilježavamo ih u krugu obitelji i prijatelja. Duplo slavlje pa je i duplo veselje i sreća.
- U ovom ubrzanom načinu života, što je po vama ključ uspješne veze/braka?
Prema mom mišljenju, ali i iskustvu, ljubav naravno, ali i povjerenje koje dvije osobe imaju jedna za drugu te naravno razumijevanje i tolerancija. Zbog poslovnih obveza ja sam taj koji je često odsutan od kuće i supruga je ta koja je na sebe preuzela veću brigu o našim curicama i neizmjerno sam joj zahvalan na razumijevanju koje ima za sve moje obveze.
Isto tako i ja nju podržavam u tome da i ona ostvari svoje želje i ciljeve koje si je zacrtala. Ali i razgovor. Puno, puno zajedničkog razgovora i pretresanja svih tema.