U prvom nastavku pisala sam vam o svim "metapedijatrima" s kojima imam posla, u drugom o tome kada beba smije sjediti te što učiniti kada se ne želi voziti u kolicima, dok sam treći nastavak posvetila tome treba li dijete hodati boso ili u cipelicama. U četvrtom sam pisala o dohrani beba, u petom je li točno da se djetetu ne smije davat adaptirana hrana, dok sam se u šestom raspisala o spavanju djeteta u krevetu s roditeljima. Posljedni nastavak posvećujem dječjem plaču.
Ja sam od početka reagirala na svaki, pa i najmanji plač svog djeteta, trčeći k njemu kako bih ga podigla u naručje i utješila. No, i na to su bake i djedovi imali prigovor uvjeravajući me da dijete mora plakati jer tako "jača pluća", da ga moram ostaviti da se isplače, pa čak i da će biti razmažen zato što odmah skačem na svaku njegovu suzu.
Ali i ovdje su bili u krivu jer, kako kaže prof. Buljan Flander, ako beba plače, signalizira da joj nešto treba pa te potrebe svakako treba zadovoljiti, a ne je puštati da plače i time joj poslati poruku da nismo tu za nju kad nas treba.
- Ako pruža ručice da ga uzmemo u naručje, ono ima potrebu za fizičkim kontaktom, a djetetu je ljubav roditelja, njihov dodir i bliskost potrebna za emocionalno preživljavanje jednako kao što mu je hrana potrebna za fizičko. Na osnovi toga koliko su roditelji u prve 3-4 godine njegova života bili emocionalno dostupni djetetu, reagirali na njegove signale i potrebe, dijete će razviti sliku o sebi i o svijetu oko sebe. Ako mu je roditelj bio emocionalno dostupan, dijete će razviti sliku o sebi "ja sam vrijedan ljubavi i pažnje" te sliku svijeta oko sebe "koji će biti tu za mene kad ga budem trebao". Djeca koja to ne dobiju, kasnije smatraju da nisu vrijedna ni ljubavi ni pažnje i da je svijet nesigurno mjesto. A mi želimo odgojiti djecu koja će biti sretni zreli ljudi te koja će znati prihvatiti sebe i druge ljude - objašnjava prof. Buljan Flander ističući da su upravo prve tri godine najvažnije jer na osnovi našeg ponašanja prema djeci u toj dobi oni kasnije grade sve odnose.
Sredstvo komunikacije
I psihologinja Sunčana Rokvić smatra da je dječji plač sredstvo komunikacije te da je, naročito ako se radi o djetetu do 12 mjeseci, važno vidjeti zašto plače i pružiti mu ono što mu je potrebno.
- Nema potrebe ostavljati dijete da plače jer mu na taj način dajemo poruku da nismo osobe na koje ono može računati. No, kako dijete sazrijeva i razvija se, povećava se raspon njegovih kanala komuniciranja pa ideja da odmah trčimo i radimo dramu jer dijete plače nije dobra za dijete, jer ono također mora naučiti da se ponekad treba strpjeti i malo pričekati na zadovoljenje neke potrebe. Ako se radi o dječjim željama, njih trebamo ispunjavati u skladu s našim stavovima, ali dijete ima pravo biti ljuto na nas i buniti se i plakati jer mu nismo ispunili želju - kaže Rokvić dodajući da nošenjem sigurno nećemo razmaziti dijete.
Prve tri godine su najvažnije jer na osnovi našeg ponašanja prema djeci u toj dobi oni kasnije grade sve odnose.
Trebaju li bebe na dijetu?
To je još jedna od brojnih nedoumica i točaka oko kojih su mišljenja pedijatara različita. Moje dijete je od prvog mjeseca počelo naglo dobivati na težini i stalno je bucmasto te je, kad smo počeli dohranu, pedijatrica rekla da mu ne dajem žitarice svaki dan kako se ne bi dodatno debljao. Ja to nisam poslušala, već sam mu svaki dan u jednom obroku dala i malo riže, prosa ili kukuruza. On je i dalje bucmast, što mene ne brine jer sam uvjerena da će se, kad prohoda, vrlo brzo "istanjiti",
ali zaista me zanima treba li tako malo dijete stavljati na neku vrstu dijete?
- Ne! Zdravu djecu, osobito dojenčad, ne "stavlja se na dijetu" - odlučno tvrdi Niseteo dodajući ono što sam i sama pretpostavljala - da se dojenče, ako i jest bucmasto, u razdoblju kad stane na nožice i krene hodati, najčešće vrlo brzo "pretvori" u dijete normalne tjelesne mase. Također upozorava da djetetova prehrana, osim ako nije medicinski indicirano zbog određene dijagnoze, mora biti raznolika i sadržavati sve skupine namirnica.
Je li vitamin D obavezan
Mnoge mame zanemaruju davanje kapi D vitamina bebama ili zato što to ne smatraju važnim ili, kao u mojem slučaju, zato što je dijete na njih jako loše reagiralo grčevima i neutješnim plačem koji su trajali satima. No, čini se da je nedavanje ili "preskakanje" D vitamina na nekoliko mjeseci pogrešno s obzirom na to da je, kako kaže dr. Armano, bebi do godinu dana jako važno redovito davati kapi D vitamina zbog njezina pravilnog rasta i razvoja.
- Treba ih davati kontinuirano tijekom prve godine, no ljeti se može "preskočiti" koji dan jer ima dovoljno sunca koje omogućuje da se D vitamin stvara u organizmu bebe. Bilo bi dobro davati D vitamin i tijekom zime u 2. i 3. godini života, a ako beba ne podnosi D kapi, postoje i zamjenske kapi kao i probiotske kapi s D vitaminom - kaže dr. Armano napominjući da, po najnovijim preporukama, isključivo dojene bebe do 3. mjeseca, uz vitamin D, trebaju i vitamin K.
Kreme za sunčanje do godinu dana, da ili ne?
Savjeti pedijatara oko mazanja beba kremama za sunčanje nisu ujednačeni, neki kažu da bebe od šest mjeseci nadalje treba obavezno mazati, a neki kažu da ih do godinu dana ne treba mazati jer je veća šteta od kemikalija iz krema nego od toga ako ih "dohvati" malo sunca. Dr. Armano smatra da se bebe i prije navršenih godinu dana mogu mazati kremama za sunce. - Treba samo kupiti odgovarajuće kreme prema dobi djeteta i tipu kože. Bebe se u pravilu ne izlažu podnevnom suncu, ali prije podne i poslije podne ljeti sunce može biti također jako pa je preporuka da se dijete ipak zaštiti. No, u tome ne treba pretjerivati: dovoljan je samo tanki sloj kremice.