Donacija je dar, darovanje.
U prošlosti su se donacijama najčešće nazivali utemeljiteljski polozi (fondovi) za zaklade, te darovi bibliotekama, muzejima i sl., na primjer zbirke knjiga ili umjetnina (Strossmayerova donacija); u novije doba donacija je najčešće, kako definira i Hrvatska enciklopedija, “novčani prilog što ga netko daje za kakvu javnu ili dobrotvornu svrhu” (što se prije uglavnom zvalo milodarom), ali može biti i sprava ili što drugo dano u istu svrhu (mamograf, automobil, donacija lijekova itd.).
Materijalne donacije ušle su “u modu” za Zimskih olimpijskih igara u Sarajevu 1984., kada je skovan i lascivni distih:
“Mala moja, kad bi mi je dala, i ti bi se donatorom zvala”.
Privatne donacije, tj. milodari, mogu biti i uvjet opstanka socijalnih ili zdravstvenih ustanova za koje država ne mari dovoljno. U Engleskoj je to opisao Dickens u “Oliveru Twistu”, a u današnjoj Hrvatskoj ravnateljica sirotišta u Zagrebu tvrdi da djeca ne bi imala dovoljno za jelo da nije donacija.
U korijenu latinske riječi “donatio” je “don-um” (dar, starije “danum”), iz indoevropskog korijena “do-”, iz kojega su i naši “dar” i “danak”, grčki “dóron” i sanskrtski “dana”, srednjeperzijski (?) “Baghdad” i mnoge druge riječi. Isti korijen je i u semitskim jezicima: koptski “do” (dajem), asirski “na-danu” (dati). Gluhak ga izvodi iz nostratičkoga “*toha”, nalazeći reflekse u finskome, dravidskome, tamilskome itd.