Mozak je glavni organ centralnoga živčanog sustava ljudi i svih inih kralježnjaka, smješten u lubanji. Imaju ga i poneki beskralježnjaci. On je stoga središte misaonog i emotivnog života čovjeka, a time i ljudske osobnosti. Poneke osobe su spremne tvrditi da je mozak jedini istinski erotski organ, o inim funkcijama da se i ne razglaba natenane. Mnogo ih je. Ljudski mozak broji 15-33 milijarde neurona (broj im se smanjuje starenjem, ako se dobro sjećam).
Mozak nadzire ostale organe u tijelu, prima informacije o tijelu i onome što ga okružuju (a u civilizaciji i o onome što je odavna prestalo okruživati bilo što), elaborira te informacije (proces koji se, kadšto pretjerujući, naziva “mišljenjem”), sam sebe defragmentira (to se pak naziva “sanjanjem”), šalje elektronske impulse živčevljem koje steže ili opušta mišiće, pa oni tako obavljaju manje-više sve fizičke djelatnosti organizma.
Luči kemikalije (ponajprije hormone) koje reguliraju rad žlijezda, a ljudi smatraju da im se to mijenja raspoloženje ili da ih skoljuju osjećaji.
U društvenim okolnostima kada se nerijetko za odluke i akcije koristi frazem da su “bez veze s mozgom”, kada se ponekoga odbacuje frazemom da su mu “vrane mozak popile” (što se prije u prirodi ipak zbivalo posthumno), podatak da su neki znanstvenici uspostavili vezu s mozgom zvuči senzacionalno.
“Mozak” je (kao i “moždani” i “moždina”) staroslavenska i praslavenska riječ (“moz’g”), izvedena iz indoevropskog korijena “*mosgo-”.