Orgazam je sladostrašće, klimaks (vrhunac) spolnog doživljaja, poznat kolokvijalno i kao svršavanje. On je fiziološki odgovor na spolnu stimulaciju, praćen osjećajem intenzivnog užitka, te kontrakcijama donjih mišića u zdjelici.
U muškarca je obično praćen ejakulacijom (izbacivanjem sjemena). Muški orgazam se obično postiže stimulacijom glavića (glansa), a ženski stimulacijom dražice (klitorisa, čije se tkivo proteže pod kožom i oko vagine, tvrde posljednja istraživanja). Diskutira se o postojanju Gräfenbergove ili G-točke, s prednje unutrašnje strane ženske rodnice, koju mnogi poistovećuju sa Skeneovim žlijezdama, nastalima od istih stanica od kojih se u muškarca formira kestenjača (prostata), zaslužna ponekad za analni orgazam u muškarca (a ponekad i za infarkt pri analnom snošaju, zbog širenja stimulansa autonomnim živčevljem do srca).
U slučajevima dovoljnoga prethodnoga uzbuđenja orgazam se može postići i samim stimuliranjem sekundarnih erogenih zona, poglavito ženskih prsnih bradavica. Ženski orgazam je u načelu intenzivniji, a mnoge žene su kadre postići i niz (ili čak rafal) orgazama.
U hrvatskome je “orgazam” posuđenica, neolatinistički internacionalizam grčkog podrijetla, posuđen kao dijagnostički termin u medicini iz kasnoantičkoga grčkoga postverbala “orgasmós”.
Grčke riječi “orgáo” (bujam vlagom, bujam, tjelesno žudim - u Aristofanovoj Lysistrati, tjeram se - u veterini), “orgízo” (gnušam, dražim, nadražujem, razgnjevlju-jem - u Platonovu Fedru), a osobito “orgé” (narav, temperament), srodna sa sanskrstskom imenicom “urja” (hrana, polet) upućuje na indoevropski korijen “*wrog-” (pupati, bubriti), iz kojega neki slavisti izvode i pojmove “vražda” i “vrač”. I “orgija” i “organ” su drugih podrijetala.