Godine 2014. u svijetu je 422 milijuna odraslih osoba imalo dijabetes, gotovo četiri puta više nego 1980., pokazali su rezultati najveće do sada provedene studije o toj bolesti, objavljeni u publikaciji The Lancet. Ako se ovaj trend nastavi, do 2025. godine više od 700 milijuna odraslih u svijetu bolovat će od dijabetesa. Dijabetes se pojavljuje kod osoba koje ne mogu regulirati razinu šećera u krvi, potencijalno vodi do srčanih i bubrežnih bolesti, gubitka vida i amputacija.
Analizirani su zdravstveni podaci 4,4 milijuna odraslih osoba iz većine država. U studiji nisu bili razdijeljeni oboljeli s dijabetesom tipa 1 i tipa 2, jer kod mnogih te informacije nisu bile dostupne, no poznato je da je tip 2 prisutan u 85 do 90 posto slučajeva. Tim je uspoređivao podatke o dijabetesu kod odraslih muškaraca i žena između 1980. i 2014. godine.
Brojke samo rastu
Rezultati su pokazali, uz uzimanje u obzir više dobi stanovništva, da se stopa dijabetesa kod muškaraca u tom razdoblju više nego udvostručila - od 4,3 posto na devet posto. Kod žena skočila je s pet posto na 7,9 posto.
Zemlje s najnižom stopom povezanom sa životnom dobi su one sjeverne i srednje Europe, osobito Švicarska, Austrija, Danska, Belgija i Nizozemska, s pojavnošću od oko četiri posto kod žena i šest posto kod muškaraca. Najvišu stopu imaju Polinezija i Mikronezija - ondje jedna od pet odraslih osoba ima dijabetes. Općenito, najveći je porast zabilježen u nerazvijenim i srednje razvijenim zemljama.
Golemi troškovi
Financijski teret dijabetesa, uključujući liječenje bolesti i komplikacija, u svijetu je oko 825 milijardi dolara godišnje. Studija je pokazala i da oko 50 posto oboljelih odraslih živi u pet država: Kini, Indiji, SAD, Brazilu i Indoneziji.
Jedan od autora studije, prof. Majid Ezzati s Imperial Collegea, kaže:
- Prvi puta imamo ovakvu globalnu sliku dijabetesa i podaci, nažalost, pokazuju da je dijabetes dosegnuo razinu na kojoj zdravstvene sisteme nekih država može odvesti u bankrot. Njegovi golemi troškovi, i za sistem i za pojedinca, mogli bi ugroziti čak i esencijalne potrebe poput prehrane i obrazovanja. Vjerujem da je ključ izbjegavanja krize pomoć osobama koje su u riziku od razvoja šećerne bolesti. Za to su potrebni učinkoviti zdravstveni sistemi koji mogu detektirati osobe u visokom riziku od dijabetesa ili preddijabetičkog stanja.
To bi omogućilo, kaže prof. Ezzati, pravovremeno osiguranje liječenja i promjenu životnog stila koji bi usporili ili prevenirali pojavu dijabetesa. Takva praksa već postoji u nekim europskim zemljama.
Fokus treba staviti na kontrolu debljine, koja je najvažniji rizični faktor za dijabetes. Na dijebetes utječu i genetski te okolišni faktori, kao i stanje u fetalnom razvoju i djetinjstvu. Nezdrav životni stil može pojačati rizik za pojavu dijabetesa kod ljudi s određenim genotipom, kao i neodgovarajuća prehrana u trudnoći i djetinjstvu.