Oboljelih od šećerne bolesti u Hrvatskoj je, prema CroDiab registru za 2016. godinu, ukupno bilo 284.185, što je oko 140.000 osoba više nego prije deset godina. Uz to, smatra se da gotovo jednako toliko ima i ljudi kojima dijabetes nije još dijagnosticiran pa bi zapravo u našoj zemlji moglo biti i više od 450.000 osoba oboljelih od šećerne bolesti. Od tipa 1, autoimunog oblika, boluje oko deset posto svih oboljelih, dok na tip 2 otpada golema većina od 90 posto.
I dok tip 1 šećerne bolesti nastupa naglo i manifestira se uglavnom u dječjoj i mladoj životnoj dobi, dijabetes tipa 2 je u većini slučajeva usko vezan s lošim prehrambenim odabirima i životnim navikama te mu prethodi stanje predijabetesa.
Osobe s predijabetesom imaju razine šećera u krvi više od normalnih, ali niže od razine na kojoj se postavlja dijagnoza dijabetesa. Prema američkom Centru za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC) osobe s predijabetesom, ako ništa ne poduzmu, razvit će dijabetes uglavnom unutar pet godina. Razvoj šećerne bolesti tipa 2 je postupan, a simptomi tijekom ranih godina mogu biti blagi. Zbog toga mnogi ljudi i nisu svjesni da im se razvija ozbiljna metabolička bolest.
ZAŠTO JE VAŽNA RANA DIJAGNOZA
Svatko tko zamijeti moguće znakove dijabetesa trebao bi se što prije javiti liječniku, osobito ako ima i rizične faktore za razvoj šećerne bolest. Ranim prepoznavanjem prvih znakova dijabetesa tipa 2 osoba dobiva priliku za pravodobnu dijagnozu i početak liječenja, prilagodbu životnih navika i redovito kontroliranje glukoze u krvi. Sve to poboljšat će zdravlje pojedinca, podići kvalitetu života i smanjiti rizik od pojave komplikacija.
Ako se dijabetes ne liječi, stalno visoke razine šećera u krvi mogu izazvati ozbiljne i za život opasne komplikacije, koje mogu uključivati srčane i krvožilne bolesti, moždani udar, neuropatiju, dijabetičko stopalo, bolesti bubrega koje mogu dovesti do potrebe za dijalizom, teškoće s očima i gubitak vida, probleme u seksualnom životu kod oba spola.
Držanje razina šećera pod kontrolom ključno je za sprečavanje tih komplikacija. Što je dulje vrijeme u kojem šećer nije dobro kontroliran, to je veći rizik od pojave ozbiljnijih zdravstvenih problema.
Rizični faktori za razvoj dijabetesa tipa 2
Određeni čimbenici povećavaju rizik za razvoj šećerne bolesti tipa 2. Oni uključuju: ● dob iznad 45 godina ● sjedilački način života ● debljinu ili prekomjernu tjelesnu težinu ● nezdravu prehranu ● dijabetes u obitelji ● sindrom policističnih jajnika ● prethodni gestacijski dijabetes, srčane bolesti ili moždani udar ● predijabetes.
PRVI ZNACI I SIMPTOMI
Rane faze dijabetesa tipa 2 mogu se prepoznati po više različitih simptoma.
Događa li vam se da u posljednje vrijeme češće mokrite i osjećate žeđ jače i češće nego ranijih godina?
1. Često mokrenje
Kad su razine glukoze u krvi visoke, bubrezi nastoje izbaciti prekomjerni šećer filtrirajući ga iz krvi. Zbog toga osoba može imati potrebu za češćim mokrenjem, osobito noću.
2. Pojačana žeđ
Učestalo mokrenje koje je nužno da bi se iz krvi izbacio prekomjerni šećer može dovesti do gubitka previše vode iz organizma. Nastaje dehidracija i osoba osjeća žeđ jače i češće nego inače.
3. Stalna glad
Oboljeli od šećerne bolesti često ne dobivaju dovoljno energije iz hrane koju jedu. Probavni sustav razgra
đuje pojedenu hranu na jednostavne šećere, glukozu, koju organizam koristi kao gorivo. Kod osoba s dijabetesom iz krvotoka u tjelesne stanice ne dospijeva dovoljno glukoze. Zbog toga je osoba stalno gladna, neovisno o tome koliko je proteklo od posljednjeg obroka.
4. Jak umor
Šećerna bolest tipa 2 može utjecati na razinu energije kod oboljele osobe uzrokujući stalni umor i iscrpljenost. Taj se oblik umora javlja kao posljedica nedovoljne asimilacije glukoze iz krvi u stanice.
5. Zamućen vid
Previsoke razine šećera u krvi mogu oštetiti sitne krvne žilice u očima, što može biti uzrok zamućena vida. Zamućene slike mogu se pojavljivati i nestajati, mogu se javiti na oba oka ili samo na jednom. Kod neliječenog dijabetesa ili onog koji se ne uspijeva kontrolirati liječenjem oštećenja i promjene na krvnim žilama mogu biti puno ozbiljniji pa dovesti i do potpunog gubitka vida.
6. Sporo cijeljenje rana
Visoke razine šećera u krvi mogu oštetiti živce i krvne žile, što može narušiti cirkulaciju krvi. Posljedica može biti sporo zarastanje ozljeda, pa čak i malim porezotinama trebaju mjeseci da zacijele. Sporo zacjeljivanje rana povećava i rizik od infekcija.
7. Trnci, obamrlost i bolovi u šakama i stopalima
Budući da povišeni šećer kod dijabetesa može oštetiti živce i utjecati na cirkulaciju, u rukama i stopalima mogu se pojaviti bolovi, trnci, osjećaj obamrlosti. To stanje naziva se neuropatija, s vremenom se može pogoršavati i dovesti do vrlo ozbiljnih komplikacija ako se bolest ne liječi.
8. Tamne mrlje na koži
Tamne mrlje koje se pojavljuju na vratu, pazusima ili preponama također ukazuju na dijabetes. Ta područja kože na dodir su vrlo mekana i baršunasta. Stanje se naziva crna akantoza (acanthosis nigricans).
9. Svrbež i gljivične infekcije
Prekomjerni šećer u krvi i urinu podloga je za razvoj gljivičnih infekcija. Najčešće se pojavljuju na toplim i vlažnim područjima kao što su usta, genitalije i pazusi. Zahvaćeno područje je crveno, svrbi, a može i žariti te stvarati osjećaj neugode.