Transplantacija je krajnja metoda liječenja. Ona je spas za bolesnike u kojih je zbog različitih razloga, naravno i nakon povećeg neliječenog ili prekasno liječenog infarkta miokarda, došlo do tako teškog oštećenja strukture i funkcije srca da lijekovi i ostale tzv. konvencionalne metode, primjerice ugradbeni defibrilatori ili uređaji za elektroničku resinkronizaciju srčanog rada, više ne pomažu.
Kvalitetan i dug život
Takvi su bolesnici životno ugroženi poput pacijenata s uznapredovalim rakom. U kardiologiji, međutim, imamo privilegij što se u slučaju teškog oštećenja ili zatajivanja srca većem dijelu bolesnika može pomoći, zapravo dramatično preokrenuti njihova sudbina.
Kada se zatvori krug, kada srce dođe do kraja, ni jedna metoda još se uvijek ne može mjeriti s transplantacijom, jer pacijent umjesto teško oboljelog srca dobiva zdravo donorsko srce. To im uz pridržavanje imunosupresijske i ostale terapije omogućuje kvalitetan i dug život.
Problem može biti nedostatak donorskih organa pa osim transplantacije uspješno koristimo i alternativne metode, koje uključuju primjenu različitih vrsta akutnih i dugotrajnih umjetnih srčanih crpki, tzv. mehaničke cirkulacijske potpore - naglašava akademik Davor Miličić, predstojnik Klinike za bolesti srca i krvnih žila te voditelj programa transplantacije srca u KBC-u Zagreb.