Riječ stručnjaka Kako prepoznati i liječiti poremećaje štitnjače: 14 pitanja i odgovora

S dr. Josipom Staničićem, specijalistom nuklearne medicine, razgovarali smo o štitnjači, iznimno važnoj žlijezdi u regulaciji metabolizma svih organa.

 

Štitnjača je važna žlijezda s unutarnjim izlučivanjem čija je glavna uloga proizvodnja i lučenje hormona štitnjače - T4 i T3. Hormoni štitnjače iznimno su važni je imaju ključnu ulogu u regulaciji metabolizma svih organa i sustava u našem organizmu - kardiovaskularnog, muskuloskeletalnog, reproduktivnog, probavnog, neurološkog, bubrežnog… Poremećaj funkcije štitnjače ili čvorovi u štitnjači obično se otkrivaju nakon 30., a najčešće nakon 40. godine, no to ne znači da se bolesti štitnjače ne mogu javiti i ranije. Dapače, moguće je da se poremećaji funkcije štitnjače, pa i čvorovi, otkriju u djetinjstvu.

Kako prepoznati poremećaje i kako ih liječiti, objašnjava dr. Josip Staničić, spec. nuklearne medicine iz Poliklinike Perić-Staničić.

 

• Zašto se javljaju problemi sa štitnjačom?

- U prošlosti je glavni uzrok bolesti štitnjače bio nedovoljan unos joda, koji je, ovisno o stupnju nedostatka, rezultirao cijelom paletom poremećaja, od hipotireoze i gušavosti (koja je ponekad znala biti izrazito velika) do miksedema, (koji je mogao rezultirati komom i smrću) i kretenizma. U današnje vrijeme izrazito je teško odgovoriti na ovo pitanje, u prvom redu zato što je problem nedovoljnog unosa joda riješen uvođenjem nacionalnog programa jodiranja soli, čime je povećan i uravnotežen unos joda praktički u cijeloj zemlji. Dapače, Hrvatsku je Svjetska zdravstvena organizacija proglasila zemljom modelom u eliminaciji poremećaja uzrokovanih nedostatnim unosom joda. Većina poremećaja funkcije štitnjače danas je uzrokovana nekim oblikom autoimune bolesti štitnjače.

Na žalost, medicinska znanost još nije uspjela u znatnijoj mjeri razjasniti uzroke autoimunih bolesti, tako da nam najvećim dijelom nije poznat ni uzrok bolesti štitnjače. Moguće je da je i stres jedan od okidača autoimune bolesti štitnjače, ali još nema dokaza koji bi govorili u prilog tome.

 

• Koliko životne navike utječu na bolesti štitnjače?

- Osim za pušenje, još nemamo čvrstih dokaza o tome kako i koliko životne navike utječu na pojavu bolesti štitnjače. Za cigarete se zna da povećavaju rizik prvenstveno za autoimune bolesti štitnjače te smanjuju mogućnost izlječenja. Ovaj efekt je najizraženiji kod hipertireoze. Što se tiče ostalih životnih navika, bez obzira na trenutni manjak dokaza, nikako neće škoditi zdrava prehrana i dovoljno kretanja.

 

• Kada posumnjati da nešto nije u redu?

- Poremećaj funkcije štitnjače uzrokuje promjenu razine hormona štitnjače koji reguliraju metabolizam. Iz toga proizlazi da bilo koji simptom povezan s ubrzanjem ili usporavanjem metabolizma može biti posljedica nepravilnog rada štitnjače. Simptomi uključuju umor, malaksalost, pospanost, usporene i neredovite cikluse što može otežavati začeće, usporenu probavu kod usporenog rada štitnjače te ubrzan rad srca, ubrzanu probavu, nesanicu, brz i značajan gubitak tjelesne težine, skraćene i bolne cikluse kod ubrzanog rada štitnjače.

 

• Koje su najčešće bolesti štitnjače i kako se liječe?

- Najčešća bolest štitnjače je hipotireoza, koja se liječi hormonskom nadomjesnom terapijom levotiroksinom. Ukratko, liječi se tabletama koje sadrže hormon štitnjače T4 u identičnom obliku onome koji proizvodi štitnjača. Ovakav način liječenja omogućuje praktički idealno nadomještanje manjka hormona koji proizlazi iz snižene funkcije štitnjače te nema gotovo nikakvih nuspojava.

U terapiji levotiroksinom iznimno je važno dobro i precizno odmjeriti dozu. Gotovo sve nuspojave kod levotiroksina uzrokovane su ili preniskom ili previsokom dozom lijeka.

U slučaju precizno izbaždarene doze lijeka hipotireoza nema nikakvih posljedica na kvalitetu života. Zahvaljujući modernim dijagnostičkim metodama sve češće otkrivamo i čvorove u štitnjači. Prema studijama gotovo svaka druga žena ima jedan ili više manjih ili većih čvorova u štitnjači. Većina čvorova je benigna i nema nikakvih posljedica za zdravlje organizma. Kod čvorova je zapravo važno otkriti koji su maligni i koji zahtijevaju operativno liječenje.

 

• Kako se dijagnosticiraju poremećaji u radu ove žlijezde?

- Dijagnosticiranje poremećaja funkcije štitnjače danas je vrlo jednostavno. U pravilu je dovoljno odrediti serumsku razinu TSH, a po potrebi i proširiti pretragu određivanjem razine hormona štitnjače (F)T3 i (F)T4. Ako je razina TSH uredna, gotovo uvijek možemo biti sigurni u pravilan rad štitnjače.

 

• Kada bi trebalo otići na liječnički pregled?

- To je obavezno ako se pojavi neki od simptoma poremećaja funkcije štitnjače. Naravno, nije naodmet i kod zdravih ljudi barem jednom godišnje provjeriti serumsku razinu TSH.

 

• Jesu li pretrage hormona TSH najpouzdanija metoda provjere rada štitnjače?

- U većini slučajeva je tako. Idealan je za provjeru funkcije štitnjače kod zdravih osoba, tj. kod onih koje nemaju dijagnosticiranu bolest štitnjače, te za titriranje terapije levotiroksinom, naravno, uz određena ograničenja. TSH je možda najbolje gledati kao izrazito precizan biološki marker funkcije štitnjače. TSH luči hipofiza u mehanizmu negativne povratne sprege i s nevjerojatnom preciznošću u odnosu na razinu hormona štitnjače u serumu, čime u slučaju zdrave štitnjače izrazito precizno regulira njezin rad. Na neki način možemo reći da nam TSH najbolje govori koliko nam hormona štitnjače doista treba. Ipak, vrlo je važno napomenuti da, kao i u drugim područjima, svi laboratoriji nisu jednako precizni te se preporučuje TSH određivati u laboratorijima s većim iskustvom i tradicijom.

 

• Može li se dogoditi da su vrijednosti TSH normalne, a simptomi ukazuju da je ipak poremećen rad štitnjače?

- Ne, gotovo nikad, ali ipak uz određena ograničenja. Naime, TSH koji je izrazito precizan (i do 10 puta više u odnosu na razinu hormona) može kasniti, tj. njegova se razina nešto sporije prilagođava novom stanju u slučaju nagle promjene razine hormona, ali kod sumnje na ovakvo stanje preporučljivo je odrediti i razinu hormona. Ovakvi slučajevi ipak su izrazito rijetki te se uglavnom događaju kod hipertireoze.

Foto: Istock Najčešća bolest štitnjače je hipotireoza, koja se liječi hormonskom nadomjesnom terapijom levotiroksinom.

• Kada je neizbježan operativni zahvat?

- Operativno liječenje štitnjače apsolutno je indicirano u slučaju citološki postavljene sumnje na rak štitnjače, u slučaju velike, obično nodozne guše i u slučaju teško kontrolirane hipertireoze. Naravno, bolesnik uvijek donosi konačnu odluku o provođenju zahvata.

 

• Koje se metode primjenjuju?

- Iz iskustva mogu reći da se gotovo uvijek provodi tzv. klasična operacija, otvorenim rezom nisko jugularno u medijalnoj liniji. Ovakav način operacije gotovo je idealan jer omogućuje kirurgu širok pristup štitnjači, čime se smanjuje rizik oštećenja okolnih tkiva. Nadalje, štitnjača se ovim pristupom operira više od 60 godina, tako da kirurzi danas u ovoj tehnici imaju izrazito veliko iskustvo te je uspješnost operacije apsolutna, uz zanemariv rizik.

 

• Koje novosti primjenjujete u liječenju ili dijagnosticiranju bolesti štitnjače?

- U dijagnostici i liječenju bolesti štitnjače, kao i u drugim područjima, konstantno se uvode noviteti, kao npr. kombinacijska terapija T4 i T3, alkoholna embolizacija čvorova u štitnjači, provođenje minimalno invazivnih, endoskopskih operacija štitnjače. Na žalost, ni jedna od ovih metoda nije pokazala napredak u odnosu na klasične. Kombinacijska terapija zbog različitog vremena poluživota T4 i T3 dokazano je lošija u postizanju idealne razne hormonske supstitucije od monoterapije levotiroksinom.

 

Kirurške metode liječenja nodozne strume i raka štitnjače značajno su učinkovitije i imaju manje komplikacija od svega što se i danas pokušava uvesti u kliničku praksu.

 

Danas je u dijagnostici i liječenju bolesti štitnjače najvažnije na pravilan način upotrebljavati dostupne dijagnostičke i terapijske metode, što zahtijeva određeno znanje i iskustva stečena u kliničkim centrima u kojima se liječe tisuće bolesnika.

 

• Koji se lijekovi primjenjuju i koliko je takvo liječenje učinkovito?

- Hipotireoza se liječi nadomjesnom terapijom levotiroksinom (T4 u tableti), a hipertireoza blokatorima enzima koji sudjeluju u proizvodnji hormona štitnjače, tzv. tireostaticima metimazolom (MMI) i propiltiouracilom (PTU). Terapija levotiroksinom je izrazito učinkovita te u slučaju kvalitetno i precizno titrirane doze dovodi do potpune normalizacije razine hormona štitnjače te je osoba pod takvom terapijom u biti zdrava, bez obzira na "bolesnu" štitnjaču. Kod tireostatika situacija je nešto kompliciranija, to su izvrsni lijekovi koji vrlo efikasno dovode u normalu ubrzan rad štitnjače, ali su nužne česte kontrole i titriranje terapije i, što je možda i važnije, imaju određene nuspojave.

U visokim dozama mogu izazvati alergijsku reakciju u vidu osipa (prvenstveno MMI), imaju hepatotoksični efekt, ne bi se smjeli koristiti tijekom trudnoće, a u vrlo rijetkim slučajevima mogu suprimirati koštanu srž i dovesti do agranulocitoze. Ipak, u većini slučajeva se pomoću MMI, koji je ipak znatno efikasniji lijek, hipertireoza relativno brzo dovodi u relativno mirniju fazu te se bolest relativno jednostavno kontrolira niskim dozama lijeka.

 

• Je li opravdan strah od hormonske terapije nakon kirurškog uklanjanja štitnjače?

- Terapija levotiroksinom potpuno je sigurna i nema razloga za strah. Levotiroksin je jednostavno zamjena za smanjenu ili potpuno izostalu proizvodnju hormona štitnjače kod bolesnika kojima je uklonjena štitnjača. Kod nas u ambulanti bolesnicima volimo napomenuti da je kod njih levotiroksin u biti "vitamin", jer je definicija vitamina da je to tvar koju organizam sam ne proizvodi, a potrebna mu je za normalan rad te je mora unositi u organizam.

 

• Kakve posljedice na zdravlje ima neprepoznata ili neliječena bolest štitnjače?

- Posljedice mogu biti blage i samo na razini simptoma kao što su umor, malaksalost, dobivanje na težini, ali i teže - otežano začeće, povećan rizik od neželjenog ishoda trudnoće, pad koncentracije i kognitivnih sposobnosti, a u hipertireozi kod starijih osoba i kardiopata povećan je rizik zatajenja srca. Ipak većina simptoma i stanja povećanog rizika može se normalizirati pravilno određenom terapijom.

 

Kako si možemo sami pomoći

Udanašnje vrijeme, kada gotovo svi živimo izrazito ubrzano, kada je teško naći vremena za pripremu kvalitetne hrane, ipak se treba potruditi voditi zdraviji život. Ne samo zbog štitnjače, nego zbog ukupnog zdravlja. U prvom redu zbog velike dostupnosti brze hrane s izrazito visokim glikemijskim indeksom danas imamo epidemiju pretilosti, dijabetesa i inzulinske rezistencije, čak i u djece i adolescenata.

Dostupnost hrane sama po sebi nije problem, pogotovo uzevši u obzir da se posljednjih desetljeća primjećuje izrazit pad gladi u svijetu, no s modernim načinom ishrane koji podrazumijeva industrijski prerađenu hranu visokog glikemijskog indeksa naš organizam nikad nije došao u kontakt tijekom cijelog perioda evolucije. Zbog toga nije u stanju na idealan način procesirati tu ogromnu količinu šećera koju unosimo, a to najvjerojatnije dovodi do spomenutih problema. Moguće je i da su bolesti štitnjače povezane sa svim ovim promjenama i nikako ne može škoditi na neki način pokušati "zdravije" živjeti.

Osim prestanka pušenja, jedina stvarna preporuka za zdravlje štitnjače je izbjegavati preparate s velikom količinom joda. Jod je sastavni element hormona štitnjače i manjak joda može dovesti do velikih problema.

Na sreću, danas je Hrvatska zemlja koja je na idealan način eliminirala nedostatan unos joda. Uzimanje preparata koji sadrže velike količine joda, npr. Lugolove otopine, dovodi do prekomjernog unosa joda koji u toj situaciji postaje toksičan za štitnjaču i također može dovesti do njezine upale i poremećaja funkcije.

 

Facebook komentari