Predijabetes nema simptoma. U toj fazi još ne postoje znaci šećerne bolesti kao što su žeđ i pojačano mokrenje, ali postoje metabolički poremećaji koji i u vrijeme predijabetesa potiču razvoj makrovaskularnih oboljenja. Predijabetes zato nije bezazlen.
Iako nema simptoma, postoji otpornost na djelovanje inzulina u mišićnim i masnim stanicama koje dovodi do prekomjernog lučenja inzulina iz oštećenih beta stanica.
Inzulin je potreban i nezamjenjiv, on je i najjači anabolički hormon u organizmu koji regulira metabolizam ugljikohidrata, ali i masti i bjelančevina, inzulin tijekom cijelog života ubacuje kalij u stanice, a izbacuje natrij. Izuzetno je važna njegova uloga, osobito kad znamo da samo mali porast kalija zaustavlja srce.
Permanentno visok šećer u krvi i povišene masnoće dovode do stvaranja plaka na stijenkama krvnih žila, što onda dovodi do smanjenog protoka krvi i naposljetku do srčanog ili moždanog udara. Gotovo 80 posto dijabetičara umire od kardiovaskularnih komplikacija. Često se dijabetes otkrije tek kada pacijent završi u jedinici intenzivne njege zbog infarkta.
Jedna velika studija u Švedskoj pokazala je da je 50 posto onih koji su primljeni u koronarne ili neurološke intenzivne jedinice imalo šećernu bolest, a polovica ih uopće nije znala da je ima. Kad je riječ o predijabetesu, ima ga između 35 i 40 posto mlađih ljudi, oko 51 posto osoba starijih od 65 godina, a samo 11 posto je svjesno da ima predijabetes.
