Tiha spolno prenosiva bolest Mikoplazma može izazvati neplodnost i pobačaj, a mnogi nisu svjesni zaraze

Simptomi uglavnom izostaju, ali s vremenom se može pojaviti iznimno jaki iscjedak, nelagoda kod mokrenja i krvarenje između ciklusa...

 

Mikoplazma je grupa bakterija koja uključuje više od 70 različitih vrsta. Najpoznatije su Mycoplasma hominis i Mycoplasma genitalium.  Prisutni su kod više od 80 posto asimptomatskih žena u vratu maternice i rodnici. Ova bakterija se prvi put spomenula 1980. kada znanstvenici nisu znali kako se prenosi, a tek je 2015. klasificirana kao seksualno prenosiva bolest.

Iako se može pronaći na površinama (ručnici, posteljina, kozmetički saloni, solarij...), najvažniji put prijenosa mikoplazme je prilikom nezaštićenog spolnog odnosa. Ne treba zanemariti ni infekciju novorođenčeta prolaskom kroz porođajni kanal zaražene majke. Takva neonatalna infekcija je uglavnom prolazna.

U rizične skupine spadaju adolescenti, kod kojih je infekcija mikoplazmama najučestalija, te osobe sa smanjenim imunitetom - oboljeli od dijabetesa, stanje nakon transplantacije organa, kemoterapije, inficirani HIV-om i ostali.*

 

SIMPTOMI

Kod muškaraca infekcija M. genitalium uzrokuje uretritis (upala mokraćne cijevi), a simptomi mogu uključivati vodeni iscjedak iz penisa i peckanje tijekom mokrenja.

Kod žena izazivaju infekciju cerviksa. Simptomi uglavnom izostaju, ali s vremenom se može pojaviti iznimno jaki iscjedak, nelagoda kod mokrenja i krvarenje između ciklusa, ili poslije seksa. Simptomi često nalikuju na klamidiju ili gonoreju te se mogu s njima zamijeniti.

 

Ako se infekcija ne liječi, može doći do upalne bolesti zdjelice, infekcije reproduktivnih organa što može izazvati neplodnost, izvanmateričnu trudnoću, spontane pobačaje.

 

To može biti bez simptoma, ali može doći do:

  • Temperature
  • Mučnine
  • Povraćanja
  • Bol u donjem dijelu trbuha
  • Bol tijekom seksa

U dijagnostici mikoplazmatskih infekcija najčešće se koriste sljedeće tri metode: kultura stanica, PCR, bojenje DNK. Lijekovi kojima se tretira infekcija su tetraciklini i makrolidi, a trebaju se liječiti oba partnera. 

 

PREVENCIJA

  • Prakticiranje sigurnog seksa.
  • Izbjegavanje seksa dok se ne završi antibiotska terapija.
  • Potrebno je provesti naknadni test kako bi se osiguralo da je tretman uklonio infekciju.

 

*http://spolnozdravlje.hr/

Facebook komentari