Teškoće pri izgovoru glasova mogu se javiti u tri oblika.
-
Omisija se odnosi na nečujnu realizacija nekoga glasa, pa tako umjesto trava čujemo taava, umjesto truba, dijete izgovara tuuba… -
Supstitucija je zamjena jednog glasa drugim iz istog izgovornog sustava pa umjesto šuma čujemo suma, čarapa je carapa. -
Distorzija se odnosi na pogrešan izgovor nekoga glasa (npr. dijete kaže sunce, ali kod izgovora glasa s jezik nije u pravilnom položaju pa čujemo neobičan izgovor tog glasa).
Pri pojavljivanju i usvajanju glasova vlada određeni red, tj. glasovi imaju svoju razvojnu liniju. U razvojnoj liniji prvo se pojavljuju vokali (samoglasnici): a, e, i, o, u, zatim konsonanti (suglasnici): p, b, m, t, d, n, k, g...
Nadalje, dijete u dobi od tri godine može pravilno izgovarati sljedeće glasove: j, f, v, h, l, a, e, i, o, u, a glasovi: s, z, c, š, ž, č, ć, đ, dž, r, lj, nj još mogu biti nejasni dok dijete ne navrši četiri godine.
Pogrešan izgovor glasa r tolerira se do dobi od četiri i pol do pet godina. Nepravilan izgovor glasova tolerira se u obliku supstitucija i distorzija glasova do tri i pol ili četiri godine. Nakon navršene treće godine života više niti jedan glas ne smije biti izostavljen u govoru (omisija). Omisije se mogu još javiti jedino u leksičkim dislalijama.
Leksička dislalija - što je to?
Kada govorimo o leksičkim dislalijama zapravo govorimo o nesigurnoj predodžbi glasovne strukture riječi. Primjerice Zagreb-Zabreg, mobitel-motibel, traktor-tratkor, lokomotiva-lotokomotiva - to su leksičke dislalije.
Rani jezični razvoj djece često je obilježen ovakvim pogreškama koje najčešće nestaju spontano, ali ako su ovakve pogreške prisutne i nakon što dijete navrši pet godinu života mogu ukazivati na jezične probleme u govoru.
