U prvom redu tjelesna aktivnost pomaže da se uz pomoć inzulina glukoza brže i lakše iskorištava u stanicama i koristi za energetske potrebe. To je posebno korisno nakon uzimanja većih obroka (doručak, ručak, večera) jer se tako sprečava nagli porast razine glukoze u krvi. Tjelesna aktivnost korisna je i za održavanje poželjne tjelesne mase, ali i za psihičko zdravlje. Danas se smatra da dijete s dijabetesom može i treba sudjelovati u svim aktivnostima, uključujući i tjelesne, kao i njegovi vršnjaci ako se petnaestak minuta dnevno posveti brizi o dijabetesu (mjerenje glukoze, testiranje urina na glukozu i aceton, davanje injekcija i briga o prehrani). Što se tiče vrste tjelesne aktivnosti, ako je dijabetes dobro kontroliran, to može biti od sobne gimnastike preko pješačenja, trčanja, individualnih sportova (tenis, stolni tenis, plivanje) do kolektivnih (odbojka, košarka, rukomet, nogomet).
Ne preporučuju se jedino sportovi poput ronjenja, padobranstva, automobilizma i slično. Nakon intenzivne tjelesne aktivnosti mišići ostaju osjetljiviji na djelovanje inzulina i dulje od 12 sati, zbog čega se mogu javiti “kasne” hipoglikemije, osobito noću dok dijete spava, ako je bilo izrazito aktivno prethodnog poslijepodneva ili noći. Važno je napomenuti da s tjelesnom aktivnosti ne treba počinjati ako je glukoza u krvi visoka (te ako se dokažu ketoni u krvi ili mokraći).
Tjelesnu aktivnost treba odgoditi dok se davanjem inzulina ne normalizira koncentracija glukoze u krvi (i izgube ketoni).
