Pazite na sebe Zašto su infekcije u trudnoći opasne?

Zbog imunoloških i hormonskih promjena koje se prirodno zbivaju u organizmu trudnice sklonost ginekološkim i urinarnim infekcijama u trudnoći je veća nego inače. Budući da mogu naštetiti ne samo majci nego i djetetu, valja ih ozbiljno shvatiti i liječiti.

 

Infekcije u trudnoći jedan su od češćih problema u ginekološkoj praksi. Osobitost im je to što istovremeno ugrožavaju dva pacijenta, majku i plod. Pri tome važnu ulogu imaju fiziološke promjene koje prolaze trudnica i plod od začeća do poroda. U trudnoći postoji pojačana sklonost infekcijama zbog imunoloških i hormonskih promjena koje se prirodno zbivaju u organizmu trudnice. S druge strane, plod svoj obrambeni mehanizam protiv raznih uzročnika u početku zahvaljuje prvenstveno transferu majčinih protutijela preko posteljice, koje tek u drugoj polovici trudnoće (poslije 25. tjedna) dostižu vrijednosti koje odgovaraju onima u majčinoj krvi.

Evo što o učestalosti i problemima infekcija u vrijeme trudnoće kažu ginekolozi.

Uzročnici infekcija su bakterije, virusi ili paraziti, koji prvo napadnu majku. Dođe li do širenja uzročnika krvlju majke, uzročnik preko posteljice može dospjeti u organizam ploda.

- Nakon poroda dijete antitijela prima dojenjem, preko mlijeka, a u drugom mjesecu života koncentracija od majke stečenih transferiranih antitijela opada, te potom dijete polako počinje razvijati vlastiti imunosni odgovor u kontaktu s raznim antigenima. Uzročnici infekcija mogu biti bakterije, virusi ili paraziti, koji prvo napadnu majku. U tijeku razvoja bolesti, dođe li do širenja uzročnika krvlju majke (tzv. bakterijemija, viremija, odnosno parazitemija), uzročnik preko posteljice može dospjeti u organizam ploda i u tom slučaju govorimo o transplacentarnom širenju infekcije. Infekcija se s majke na plod može proširiti i ascendirajući ("uzlazno") iz porođajnog kanala, osobito u slučaju prsnuća plodovih ovoja, a plod se može zaraziti i prolaskom kroz porođajni kanal - kaže jedan ugledni zagrebački ginekolog.

 

Kako dolazi do zaraze?

Majka se može zaraziti na razne načine, pri čemu moramo razlikovati generalizirane, prvenstveno virusne bolesti koje se prenose kontaktom, odnosno respiratornim putem (primjerice influenca, mumps, rubeola i sl.), nečistim rukama, hranom (hepatitis A, toksoplazmoza), ali i spolnim putem (CMV, hepatitis B, C, AIDS). S druge strane, "lokalne" bolesti, izazvane uzročnicima koji zahvaćaju dijelove porođajnog kanala, na plod se mogu proširiti direktnim, uzlaznim putem (tzv. STD - spolno prenosive infekcije - anaerobne bakterije, klamidije, ureaplazme, neki virusi - HSV).

 

Infekcije probavnog sustava

Infekcije probavnog sustava majke kao posljedica intoksikacije kontaminiranom hranom (npr. salmonela, kampilobakter) mogu izazvati tranzitornu bakterijemiju sa sekundarnom infekcijom posteljice i ploda.

Foto: iStock Ako ste između 5 i 7% trudnica koje imaju bakterije u urinu, liječenje antibioticima je vrlo izvjesno.

- Što se tiče povećanog rizika, važnu ulogu mogu imati neke bolesti, npr. one od kojih trudnica boluje i prije trudnoće (bolesti urogenitalnog, kardiorespiratornog sustava, imunološke...) te time kompliciraju trudnoću, ali i liječenje potencijalnih infekcija, odnosno bolesti koje se mogu javiti u trudnoći i imati za posljedicu sklonost razvoju infekcija (npr. dijabetes). U značajnom broju infektivnih bolesti liječenje je samo simptomatsko. Međutim, u određenim slučajevima potrebno je dati ciljanu terapiju djelujući na konkretni uzročnik. To se u prvom redu odnosi na bakterijske infekcije za koje imamo adekvatne antibakterijske lijekove.

Dajući antibiotik majci, liječimo i dijete, odnosno postižući željene koncentracije lijeka u majčinoj krvi očekujemo da će on transplacentarnim prijelazom doći u organizam djeteta i tamo postići učinak. Pri tome je uvijek potrebno voditi računa i o mogućim štetnim, toksičnim učincima lijeka na plod.

Važno je napomenuti da je, usprkos ponekad i neopravdanom strahu široke populacije od primjene antibiotika u trudnoći, kontrolirana primjena većine danas propisivanih antibiotika, osobito nakon kraja prvog tromjesečja, sigurna, ali obavezno u konzultaciji s ginekologom - navodi ovaj specijalist fetalne medicine.

 

Majka i dijete ne moraju biti jednako bolesni

Težina bolesti majke ne mora biti i najčešće nije mjerilo bolesti djeteta. Svjedoci smo često i težih sistemskih bolesti majke u kojima dijete nije teže zahvaćeno, ali i suprotno - težih infekcija ploda koje kod majke prođu kao neprimijećena infekcija.

Rizik od urinarnih infekcija najveći je između 6. i 24. tjedna trudnoće. Ako se takva infekcija ne liječi, postoji velika opasnost da se tijekom trudnoće razvije infekcija bubrega.

- Uz vrstu uzročnika, ključnu ulogu u prognozi razvoja infekcije i njenih potencijalnih posljedica za plod ima razdoblje u kojem infekcija nastupi. Tako infekcije koje se jave u vrijeme fertilizacije ili najranije faze razvoja ploda najčešće dovode do spontanog pobačaja. Infekcije su najčešći uzročnik spontanih pobačaja i prijevremenih poroda. Neki virusi, s druge strane, mogu uzrokovati posljedice infekcijom fetusa samo tijekom određenih razvojnih stadija. Posebno su opasne virusne infekcije koje se javljaju neposredno prije poroda, jer tada virusna infekcija koja bi se u odrasle osobe manifestirala kao kratka i ne preteška bolest, za novorođenče može biti fatalna zbog neadekvatnog i nespremnog imunosnog odgovora.

 

Opasne bakterijske infekcije

Bakterijske infekcije u najvećem broju slučajeva nastaju ascendentnim (uzlaznim) putem, te mogu dovesti do spontanih pobačaja ako nastanu na samom početku trudnoće, odnosno kasnije su glavni uzročnik prijevremenih poroda.

Foto: iStock U 90% slučajeva infekcija urinarnog trakta uzročnik je bakterija Escherichia coli.

- Moguća je i infekcija ploda tijekom poroda, prolaskom kroz porođajni kanal. Danas je rutinski postupak uzimanje brisa rodnice trudnica nakon 34. tjedna trudnoće radi otkrivanja potencijalne kolonizacije porođajnog trakta streptokokom grupe B, koji može uzrokovati teže infekcije novorođenčadi, te se u žena u kojih je taj bris pozitivan tijekom poroda parenteralno daje penicilinski antibiotik (odnosno zamjenski lijek kod penicilinske alergije) kako bi se dijete zaštitilo od infekcije - ističe ginekolog.

Bakterijska vaginoza nije infekcija u pravom smislu riječi jer se, za razliku od kolpitisa, ne nalazi inflamatorni odgovor u rodnici, već je karakterizirana prvenstveno pojačanim iscjetkom karakterističnog mirisa.

- Kod bakterijske vaginoze normalna flora rodnice (laktobacili) zamijenjena je u prvom redu anaerobnim bakterijama (najčešće gardnerela vaginalis). Bakterijska vaginoza u trudnoći može dovesti do infekcije koriona i amniona, odnosno plodove vode i ovoja s posljedičnom prijevremenom rupturom plodovih ovoja i prijevremenim porodom.

 

Urinarne infekcije u trudnoći

Urinarne infekcije su česta pojava u trudnoći, pojavljuju se otprilike u jedne od deset trudnica. Rizik od urinarnih infekcija najveći je između 6. i 24. tjedna trudnoće. Žene su i inače podložnije urinarnim infekcijama jer je ženska mokraćna cijev relativno kratka te je njen otvor puno bliže anusu i vagini, što omogućuje bakterijama brz dolazak do mjehura. U trudnoći viša razina hormona progesterona opušta mišiće oko mokraćovoda uzrokujući njihovo opuštanje i produžavanje. Povećana maternica može pritiskati mjehur i mokraćovode na različitim mjestima, otežavajući prolazaka urina. Što dulje treba urinu da prođe kroz te cjevčice u mjehur, veća je šansa da se bakterije nakupe i pričvrste za sluznicu prije nego što budu isprane. Također, kod trudnica postoji veći rizik da se upala proširi na bubrege.

 

Cistitis ili upala mokraćnog mjehura

Cistitis je najčešća bakterijska infekcija mokraćnog mjehura. Nastaje kada se normalno sterilan donji dio urinarnog trakta (mokraćna cijev ili uretra i mjehur) inficira bakterijama, uz posljedičnu upalu. Više od 90% slučajeva cistitisa uzrokovano je Escherichiom coli.

 

Početak bolesti obično je nagao, a simptomi cistitisa mogu varirati od lagano iritirajućih do jako bolnih, mogu biti različiti od žene do žene, a najčešći su:

  • učestalo mokrenje
  • neugoda, pečenje i osjećaj pritiska pri mokrenju
  • bolno mokrenje malih količina urina
  • česta, nekontrolirana i neodgodiva potreba za mokrenjem
  • potreba za mokrenjem noću
  • promijenjena boja urina (zamućenost)
  • ponekad krv u urinu
  • neugodan ili jak miris urina
  • pritisak u zdjelici i bol nisko u leđima ili donjem dijelu trbuha (iznad pubične kosti)
  • potreba za mokrenjem, čak i kad je jako malo urina u mjehuru ili kratko nakon što ste mokrili
  • umor, malaksalost
  • bolni spolni odnosi
  • povišena temperatura.

Pijelonefritis ili upala bubrega

Upala bubrega je najčešća ozbiljna medicinska komplikacija u trudnoći. Može dovesti do pijevremenog poroda i drugih problema kao što je trajno oštećenje bubrega, zato se treba liječiti odmah. Infekcija gornjeg dijela urinarnog trakta koja se razvija u bubregu zove se pijelonefritis. Pijelonefritis je najčešće posljedica infekcije urinarnog trakta (cistitisa).

 

Znakovi da se infekcija proširila na bubrege su:

  • bolovi u donjem dijelu leđa ili sa strane ispod rebara, povremena jaka bol u trbuhu
  • povišena temperatura - iznad 38° C, koja traje više od dva dana
  • zimica s drhtavicom
  • topla koža, zažarenost ili crvenilo kože
  • vlažna koža, izraženo znojenje
  • povraćanje, mučnina
  • malaksalost
  • bolno mokrenje
  • učestalo mokrenje
  • potreba za mokrenjem noću
  • zamućen urin ili urin nenormalne boje
  • krv u urinu
  • neugodan ili jak miris urina
  • promjene svijesti ili konfuzija.

Od pretraga do antibiotika

Liječnik će zatražiti nalaz urina. Najbolji je prvi jutarnji urin. Nakon pranja spolovila treba uzeti srednji mlaz. Najčešće je potrebno napraviti urinokulturu i antibiogram kako bi se odredila vrsta bakterije u urinu i propisao odgovarajući antibiotik.

Ako razvijete cistitis tijekom trudnoće ili su vam pozitivne bakterije u urinu, dobit ćete kuru oralnih antibiotika od sedam do 10 dana. Izbor antibiotika i duljina liječenja ovisi o povijesti bolesti i tipu bakterije koja je uzrok infekcije. Postoje brojni antibiotici koji su sigurni za uzimanje u trudnoći, npr. penicilin i cefalosporini, a izbjegavaju se tetraciklini, eritormicin, kloramfenikol, sulfa preparati u trećem trimestru i trimetoprim u prvom trimestru.

Nakon terapije trebalo bi ponavljati urinokulturu u redovnim intervalima tijekom trudnoće kako bi se spriječila ponovna infekcija, jer će je gotovo 40% trudnica ponovno razviti. Ako stalno dobivate infekcije mjehura, možete do poroda uzimati nisku dozu antibiotika kako bi se spriječilo ponavljanje upale.

Facebook komentari