Piše: Maja Bernat
Živimo tu gdje živimo. U Hrvatskoj! Jedna prekrasna zemlja za prekrasan sunčani odmor! Međutim, po drugim pitanjima jedna prekrasna zemlja gdje bi još uvijek žena trebala znati svoje mjesto! Ima da kuhaš, pereš, peglaš, seksaš se, rađaš, šutiš i budeš sretna! Ima da dođeš s posla i serviraš mu ručak jer je umoran, radio je, ima da mu opereš i popeglaš dok se on malo odmori s frendovima... Jer je radio… Ima da brineš o djeci, on će kad će imati 18 - kud će sad s njima??
Pa mali su, još da mu se upiša i usere, ne daj bože te sramote. Imaš sretna doći s posla u kuću koju je on zaradio, a ako ideš na kavu uzmi i djecu sa sobom jer treba mu mira, ipak je on radio.
Šuti i trpi
I svaka čast svim iznimkama, znam ih ja puno, fala bogu da znam jer bi me inače ulovio užas i panika, ali drage moje i dragi moji - ovo je još uvijek hrvatska realnost. I dok on vani svako malo pije s frendovima, ma neka pusti ga, voli društvo, neka ga, nek se opusti, umoran je, a dok ona ode popiti kavu jednom mjesečno i to opet mlateći o djeci i što je skuhala već stoji red dušobrižnika koji imaju svašta za reći… Gle ju, sjedi, a djeca sigurno gladna, sjedi a doma sigurno neskuhano, sjedi li ga sjedi, a kuća k'o štala.
I koliko god vjerujem da će doći dan kad će se mozgovi prosvijetliti, još uvijek smo tako daleko od toga da kad i jadnica shvati, iako je odgojena da u takav život slijepo vjeruje, da tu ipak nešto smrdi i da nije zabavno držati tri kuta kuće.
Dođi sam pa si ih drži, onda se okrene oko sebe pa vidi roditelje, pa svekra, svekrvu, pa babu Mandu i Regicu jer kaj budu ljudi rekli, kaj budu susjedi rekli? Kaj budu rekli djeci u školi? Kaj radiš siročad od djece? Pa kud ćeš luda glavo???? I opet se sirotica okrene i drži ta tri kuta i ne da, nema da ih pusti, tako je kako je, ako su tako prije tako budu i sad - šuti i trpi, pokrij se ušima, kuhaj, peri, peglaj, čisti, seksaj se, rađaj, serviraj ručak, peri gaće i budi tiho, pusti ga da se odmori....
Trebamo biti sretni zbog sebe
No, uvijek postoji ona mala nada, ona koja je kao plamen na svijeći na koju puhneš sto puta pa se ne da ugasiti, ona što čuči i tiho klija kao travka kroz tvrdi beton, ona nada koja čuči u mozgu svake takve sirote, ona koju treba samo malo zaliti, malo potaknuti, puhnuti u nju i dati joj da ojača, jer drage moje kao prvo i osnovno - rodile ste se… SAD!!!
Kad dokažu da je reinkarnacija istinita promijenit ću članak! Znači SAD! I NIKADA VIŠE!!! Nemaš priliku za popravni, ne možeš se vratiti po repete, nema opet i opet i opet i ako je srce stisnuto i tužno te ako nema sreće, ma ima da te boli đon kaj će reći Manda i Regica i susjedstvo i mama i tata i svi na ovom svijetu. Koliko smo tu trebamo biti sretni zbog sebe i zbog svoje djece, a ne zbog drugih, jer kad te zamete zemlja tko će se više i sjećati da si postojala, a kamoli da li si otišla i potražila sretniji život. Tko se više sjeća s kim se baba Jaga še… na vrhu štale?? Pa nitko ne zna ni da je sirotica živjela, a kolike je noći vrtjela prstima, molila krunicu i tražila oprost grijeha jer je bila s nekim iz ljubavi.
Stoga, ako je srčeko mirno i ako ne radiš stvari iz ljutnje i bijesa i prkosa nego da postaneš sretna, onda slijedi srce i kreni dalje. Babama će barem biti zabavno, i njima treba materijala i njih je za razumjeti, jer što će na kavi pričati ako ne o nama?
I da se zna - ovo nije poziv na razvod, naprotiv, ja sam uvijek za brak, ali o tome novi post nekom drugom prilikom.
Maju možete pratiti i na njezinom Instagram profilu @majazmaja78