Takav muškarac te navlači u svoju mrežu, isprva ti pružajući sve, a kada je siguran da te dobio, tad mijenja ploču. Princ iz bajke nestaje i njegovo mjesto zauzima nesigurni dječak, koji svoje frustracije liječi na tebi.
Zvuči poznato zar ne?
Lijepo upakirana laž
Muškarac je to koji nikada za ništa nije kriv. Muškarac koji je svadljiv i koji jednostavno ne priznaje nijedan argument. Kaos u njegovoj glavi ne prihvaća objašnjenja i nije spreman na suvisli razgovor. I zapravo je žalosno što ni ne primjećujući to, preuzimaš krivicu na sebe, pokušavajući popraviti vaš odnos, želeći da se vrati na ono što je bio. Ali nisi se dužna objašnjavati. Niti njemu, niti ikom drugom. A vaš je odnos od prvog trenutka bio samo lijepo upakirana laž, jer njemu je svaka žena samo lutka, vreća za istresanje i otirač o koji on briše svoje cipele.
I ako misliš da ga možeš promijeniti, varaš se. Svaki tvoj pokušaj razgovora on će shvatiti kao napad na sebe. Svaku svoju pogrešku agresijom će svaliti na tvoja leđa. Ispast će da si ti kriva za probleme koje ima na poslu, da zbog tebe loše spava, da ga dovoljno ne razumiješ ili ga zanemaruješ.
Ako ništa od toga ne uspije naći, onda će prigovoriti jelu koje si skuhala, tvrdeći da je juha preslana. Pitat ćeš se zašto to radi? Jednostavno je. On drugačije ne zna. A nakon urlanja, bacanja stvari i lupanja vratima, nakon vrijeđanja ili udaraca, on se osjeća nadmoćno. Ta lažna nadmoć hrani sve njegove praznine, potiskuje osjećaj bezvrijednosti koji ima i kojeg se ne može otresti na zdrav način. A kad se udaljiš od njega, pa te uspije namoliti da mu se vratiš, dva dana će biti normalan a onda se vratiti svom ustaljenom ponašanju. I ne, to nije tvoja krivica, on je jednostavno takav.
Muškarac je to koji nikada za ništa nije kriv. Muškarac koji je svadljiv i koji jednostavno ne priznaje nijedan argument.
Zbog čega te onda uporno traži?
Jer ti si njegova sigurna luka. Ona kojoj se uvijek vraća kad nema nikog drugog. Taman kad se posložiš. Osjetiš malo nade i živosti. Taman kad te netko nasmije i dobiješ volju. Eto ga, dolazi kao vrag po svoje. Po svoju rezervu. Jer to si mu, samo rezerva za dane kad nema ništa bolje.
Ponovno sjediš i slušaš njegove optužbe. Krivi te da si hladna, nezainteresirana i sebična. Govori kako te nikad nema i kako ti je on na zadnjem mjestu. Spominje kako je umoran i nesretan i tako više ne može. Govori koliko ti je pružio a ti nikada nisi cijenila, a još manje uzvratila. I zato je on sad takav - debil.
Ti si kriva za to... kako to ne znaš?
A ti u glavi vrtiš njegove riječi zajedno s milijun prilika kad si mu dotrčala pa se pokajala. Gledaš sve prilike kad je i mogao i trebao biti uz tebe - a nije. Imao je neki prigodni izgovor. Vrtiš sve te svoje propuste koje je naveo i gledaš ih iz svog kuta... a iz čijeg bi trebala?
Slušaš nabrajanja o svemu što je napravio za tebe i prvi put ne osjećaš grižnju, jer k vragu ti to nikad od njega nisi tražila. Nikad. I ono što si ti za njega učinila nikada mu nisi i ne bi spočitala. Radila si to iz ljubavi, ne da bi imala alat za nabijanje krivice.
I nakon svega, imaš život. Život koji se ne vrti oko njega i to je problem. Prije si bila nedruštvena i posesivna, uteg oko njegova vrata, a sad si odjednom ona kojoj je sve važnije od njega. I koja nikada nije tu. Koja nije tu, čak ni dok ste milimetar udaljeni. Čuješ sva ta bulažnjenja i osjećaš mučninu. Čuješ ga, ali ga ne želiš čuti, jer dolaziš do samih rubova sebe.
Suze ti teku niz lice, a on to shvati kao tvoju slabost i signal da te uspio slomiti - opet. A ti plačeš jer ti je dosta biti rezerva. Biti ona koja će prihvatiti krivicu i okretati se kako puhne vjetar, kako njemu odgovara.
Dosta ti je igri i manipulacije i samo želiš disati
A on i dalje priča kako ništa zajedno ne radite i ne planirate. Kako ništa od onog što te tražio nisi učinila... i ti lagano shvaćaš da se više ne možeš ni raspravljati. Jer što god rekla i što god učinila on će uvijek imati nešto za prigovoriti.
Okrećeš se, uzimaš kaput i odlaziš. Ostavljaš mu ključ od stana i sve svoje glupe nade da će nešto biti bolje. I ne znaš ni gdje ćeš ni s kim, ali osjećaš da gdje god pošla naprosto mora biti bolje.
Tako izgleda kraj ove priče. Ona nema happy end. Zapravo možeš biti sretna ako ovako završi i uspiješ pobjeći od ovakvog nasilnika.
Reći ćeš mi – Ali nikad me nije udario!
Vjeruj mi draga, iako možda nemaš masnice i polomljene kosti, oštetio te na načine kojih nisi niti svjesna. Ranio te za sve buduće odnose u kojima ćeš biti nepovjerljiva, nesigurna i sumnjičava. Zbog toga ako si u ovakvoj vezi - bježi.
Bježi koliko te noge nose. I nikada se više ne osvrći. Taj vaš odnos nije ljubav. I nikada to neće biti. On nije čovjek koji te voli, on je manipulator i energetski vampir koji se hrani tvojim jadom.
Takva ti osoba u životu ne treba. I s njim nikada nećeš dočekati svoju bajku.