Primjer: Marica ima 38 godina. Od kad zna za svoj seksualni nagon, zna da je on pojačan i prevelik i da se prave, „pristojne“ žene ne bi smjele tako ponašati. Njoj se seks stalno na pameti. Kad hoda cestom i vidi nekog muškarca, odmah razmišlja kakav je on u krevetu, kakav spolni organ ima, kako bi to izgledalo da ima s njim odnos. Zbog ovih misli Marica je jako nesretna jer smatra da pristojna žena ne smije imati ovakve misli.
Ne može je pratiti
Kad je kod kuće, često bi htjela sa svojim mužem voditi ljubav, ali on ne može „pratiti“ njezin ritam. On često dođe u krevet tek kad ona zaspe, a ako ode u krevet prije nje, onda se pravi da spava kad ona dođe u krevet. Ona razumije da je on na taj način izbjegava jer su mu njezine želje prenaporne. Jednom joj je čak rekao da ne bi imao ništa protiv ako bi ona našla ljubavnika, ali ona to ne želi.
Često masturbira u krevetu, ležeći kraj muža koji se pravi da spava. Dijelom zbog toga što ima veliku potrebu da masturbira, a dijelom i namjerno, da on čuje da ona sada masturbira i da u njemu izazove osjećaj krivnje što je nije zadovoljio. Najčešće, drugi dan ima veliki osjećaj krivnje što je to napravila i žao joj je što je takva.
Definicija: Pojačana seksualna želja, ovisnost o seksu, hiperseksualni poremećaj ili kompulzivna seksualnost samo su neki od naziva za isto stanje - stanje pojačane potrebe i želje za seksom. Ovo stanje nije često, procjene su da oko 5% (a možda i manje) ljudi ima ovaj poremećaj. Sva istraživanja potvrđuju da je hiperseksualnost češća kod muškaraca, no i žene se javljaju u ambulantu za seksualne smetnje zbog ovih problema. Ženama je možda i teže jer u našem društvu postoji očekivanje (i predrasude) da su muškarci više seksualna bića, da su muškarci ti koji trebaju uvijek biti spremni za seks i koji stalno razmišljaju o seksu. Zbog toga, žene koje imaju seksualni nagon jači od svog partnera nerijetko osjećaju da nešto nije u redu, da bi one, kao žene, trebale imati manje potrebe i želje i da bi muškarac trebao biti taj koji će inzistirati na seksu.
U prošlosti se hiperseksualnost nazivala različitim nazivima, satirijaza kod muškaraca i nimfomanija kod žena, no u posljednjih desetljeća se ustalio naziv hiperseksualni poremećaj i ovisnost o seksu. U službenim klasifikacijama naziva se hiperseksualni poremećaj, a u medijima je poznatiji pod nazivom ovisnost o seksu (premda se ne radi o ovisnosti u pravom smislu riječi).
Kako se manifestira hiperseksualnost?
Osoba koja ima (patološki) pojačan seksualni nagon mnogo češće od prosječne osobe razmišlja o seksu i seksualnim stvarima, slično situacijama koje opisuje Marica. Osoba se učestalo ne može koncentrirati na posao koji obavlja jer joj misli odlutaju na seks, pa pravi greške, ne završava započete zadatke ili odgađa njihovo obavljanje. Zbog ove svoje velike potrebe može zanemariti odnose s članovima obitelji ili prijateljima.
Postoje načini da se riješi ovaj poremećaj, neki od njih su lijekovi, drugi je razgovor sa stručnjakom, a treći je dogovor sa vašim partnerom.
Npr. osoba može imati veliku seksualnu želju te masturbirati nekoliko desetaka puta u danu i zbog toga se ne može posvetiti svojoj obitelji ili nekom hobiju. Ili pak ima potrebu pronaći partnere koji će sudjelovati u ovakvim aktivnostima.
Muškarci sa hiperseksualnim poremećajem češće traže partnere ili partnerice (ovisno o svojoj seksualnoj orijentaciji) i češće sudjeluju u interpersonalnom seksu, dok žene s ovi poremećajem češće koriste masturbaciju kao način ostvarenja svoje seksualne potrebe.
Moguće je i da sociološki čimbenici igraju ulogu u tome da postoji ova razlika (jer je muškarcima „dopuštenije“ da budu seksualno aktivni i inicijatori seksa). Iz istog razloga žene češće osjećaju krivnju i brže potraže pomoć.
Što nije hiperseksualni poremećaj?
Da bismo nešto proglasili (hiperseksualnim) poremećajem, mora postojati neka vrsta patnje osobe koja ima ovo stanje ili oštećenja u nekoj vrsti funkcioniranja. Tj. osoba zbog svog stanja zanemaruje posao, obitelj, hobije ili neke druge aspekte svog života ili pak nanosi bol ili patnju osobama oko sebe. Npr. ako osoba ima veliki seksualni nagon i vrlo teško se nosi s ovom napetošću koju ovakav nagon izaziva, te zbog toga traži partnere izvan svoje veze, ovo će vrlo vjerojatno dovesti do narušenih odnosa u njihovoj vezi i vjerojatno do prekida veze. Drugim riječima, ovakav pojačani seksualni nagon doveo je do neželjenih posljedica. Ili, kao u slučaju naše Marice iz primjera, kad ona zbog svog pretjeranog seksualnog nagona pravi greške na poslu jer se ne može koncentrirati na ono što radi, i ovo je poremećaj, jer pojačani nagon i u tom slučaju ima štetne, neželjene posljedice.
Postoje razlike
Međutim, ako osoba ima pojačani seksualni nagon, no može ga kontrolirati, ne mora na njega odmah reagirati, uz takav nagon obavlja uredno svoje životne i radne zadatke, sudjeluje u obiteljskim odnosima, ima hobije i provodi vrijeme s prijateljima, te ovaj njezin seksualni nagon ni na koji način ne umanjuje životnu sreću i zadovoljstvo te osobe, onda bismo rekli da ta osoba ima iznadprosječno izražen seksualni nagon, ali da on nije patološki.
Čak i kad jedna od osoba u vezi ne pati od hiperseksualnosti moguće je da pojavi problem na tom polju. Naime, događa se da partneri nemaju jednaki seksualni nagon, apetit ili želju, no i to se da riješiti razgovorom.
Neusklađene želje
Također, ukoliko osoba ima partnera ili partnericu koji imaju izrazito slab seksualni nagon, tada će i osoba s prosječnim nagonom, u usporedbi s njima doimati se hiperseksualnom. Tako npr. ako jedan partner tjednima ne razmišlja o seksu, onda će njegov partner ili partnerica biti uskraćeni u svojoj seksualnoj želji i osjećat će se frustrirani, nezadovoljni i nezadovoljeni. Ni u tom slučaju ne radi se o problemu pojačane seksualne želje, već o problemu neusklađene seksualne želje. Problem će i u jednom (smanjene želje) i u drugom (povećane seksualne želje) biti manje izražen ako imamo partnera/icu koji ima poprilici podjednaku seksualnu želju, jer se nitko neće osjećati uskraćen ili prisiljen na seks.
Koji su uzroci povećane seksualne želje?
U najvećem broju slučajeva ne znamo točno zbog čega ova pojačana seksualna želja nastaje. Katkada ona može biti posljedica neke tjelesne bolesti, uzimanja nekih lijekova ili droga. Katkada ona može biti posljedica nekog duševnog problema.
U liječenju hiperseksualnog poremećaja koristimo se brojnim tehnikama. Važno je prepoznati situacije koje pojačavaju seksualnu želju. U takvim slučajevima važno je naći druge načine nošenja s ovim teško podnošljivim emocijama.
Kao i kod drugih pojačanih nagona važno je utvrditi postoji li neki obrazac, tj. da li prepuštanje seksualnom nagonu slijedi nakon određenih događaja, nakon određenih misli ili emocija. Ukoliko je tako, tada se izbjegavanjem te početne karike u nizu mogu izbjeći neželjeni događaji.
Ne sramite se, ako vam partner ne može i ne želi pružiti ono što vam treba, "uzmite stvari u svoje ruke". Masturbacija, koliko nam je poznato, još uvijek nije zabranjena.
Može li se kontrolirati?
Jedna je od mogućnosti naučiti kontrolirati svoj nagon. Kad se prepozna da postoji pojačani seksualni nagon, mogu se razmotriti mogućnosti koje su osobi na raspolaganju (npr. masturbacija, nevaginalni seks, seks sa partnerom, seks s nekom osobom izvan veze), te koje su od ovih opcija osobi i njezinom partneru/ici prihvatljive.
Kod osoba s najtežim oblicima hiperseksualnog poremećaja mogu se koristiti i određeni lijekovi. Oni lijekovi koji poboljšavaju kontrolu, mogu biti od koristiti za liječenje seksualne ovisnosti. U iznimnim slučajevima mogu se koristiti i antiandrogeni. No, ovo zaista treba samo vrlo malom broju ljudi.
Ne smijemo zaboraviti da važan element u liječenju predstavlja razgovor i rad s osjećajem krivnje koji ovi ljudi imaju. A najvažnije je u liječenje uključiti i partnera ili partnericu.