Transvestitski fetišizam Muž nosi najlonke! Što mu se događa?

doc. dr. sc. Goran Arbanas

psihijatar, psihoterapeut, FECSM, predsjednik Hrvatskog društva za seksualnu terapiju, Klinika za psihijatriju Vrapče

Više >

Pitanje je treba li parafilije uopće liječiti jer je različito poimanje što je perverzija. Ako je to prihvatljivo partnerima u vezi, liječenje nije potrebno. Prave parafilije su rijetke i, procjenjuje se, ima ih od 1 do 2 posto ljudi. Stoga, ako je parafilična aktivnost prihvatljiva za oba partnera, ona je samo jedna od bezbrojnih varijacija različitih seksualno uzbuđujućih aktivnosti!

Primjer: Ivica ima 36 godina i na pregled je došao u pratnji supruge. Ona je uznemirena, izbezumljena, ljuta i tužna i inzistira na tome da on, unatoč očitom sramu, kaže kako su došli potražiti pomoć. Od Ivice se doznaje da je žena nedavno u autu našla ženske čarape i gaćice. Bila je sigurna da ima ljubavnicu. Međutim, Ivica joj je rekao da je to njegovo i da povremeno ispod odjeće nosi ženske gaćice i čarape jer ga to uzbuđuje. Kad se tako obuče, ima erekciju i masturbira. Sa ženom je uredno seksualno funkcionirao, ali je uvijek inzistirao da tijekom odnosa ona nosi čarape.

 

Definicija: Ivica ima transvestitski fetišizam, jednu od brojnih parafilija. Definiraju se kao poremećaji seksualnih sklonosti kod kojih osobu seksualno uzbuđuje neki neživi predmet, određene okolnosti koje uobičajeno nisu vezane uz seksualne aktivnosti ili osobe koje ne mogu dati pravovaljani pristanak na odnos. Primjeri parafilija jesu: fetišizam, seksualni sadizam, seksualni mazohizam, voajerizam, pedofilija, ekshibicionizam, zoofilija, froterizam.

Premda su parafilične aktivnosti česte u seksualnom životu velikog broja ljudi, pravi su parafilični poremećaji rijetki. Tako npr. puno ljudi uživa u promatranju druge osobe koja se svlači pa polagano svlačenje partnera/ice može povećati seksualno uzbuđenje. Također, ugriz za neki dio tijela tijekom predigre može pojačati uzbuđenje.

 

Kada se zabrinuti?

Kad ove aktivnosti postanu jako izražene i nužne za seksualnu aktivnost, mogu postati problematične. Npr. ako se osoba ne može drugačije uzbuditi osim da skrivena promatra druge ljude kako se svlače ili imaju seksualni odnos, tada to može prijeći u područje parafiličnog poremećaja. Granica između parafilične aktivnosti koja je prihvatljiva i koja pojačava seksualno uzbuđenje i parafiličnog poremećaja je šteta za osobu i/ili partnera odnosno partnericu. Dakle, kad ove aktivnosti stvaraju problem samoj osobi ili partneru/ici, govorimo o parafiličnom poremećaju.

Pravi parafilični poremećaji su rijetki i procjenjuje se da oko 1-2% ljudi ima takve smetnje. Točni uzroci parafilije nisu poznati. Međutim, zna se da se parafilije uglavnom manifestiraju od samih početaka seksualne aktivnosti, a najizraženijie su u dvadesetim i tridesetim godinama. Katkad, u početnoj fazi veze, kad postoji bliski odnos s partnericom, parafilije se mogu na neko vrijeme ublažiti ili izgubiti, da bi se nakon toga ponovno vratile.

 

Oblici parafilija

Parafilije mogu biti samo alternativni oblik seksualne aktivnosti, mogu biti preferirani (izborni) model ili isključive. Kod alternativnog oblika osoba ima i druge vrste seksualne aktivnosti koje ne uključuju parafilične aktivnosti i sve su joj te aktivnosti ugodne, zadovoljavajuće i seksualno uzbuđujuće. Kod preferiranog modela osoba i dalje ima više mogućih oblika seksualne aktivnosti, no parafilične su joj aktivnosti najuzbudljivije. Konačno, kod isključivog oblika osoba ne može postići uzbuđenje i orgazam bez ovakve aktivnosti. Kod ovog oblika najveća je šansa da će doći do problema i da će se raditi o pravom parafiličnom poremećaju.

 

Češće i rijeđe parafilije

  • Fetišizam je parafilija kod koje osobu seksualno uzbuđuju predmeti koji nisu direktno vezani uz seksualnu aktivnost. Najčešće se radi o nekim predmetima (npr. ženske cipele s visokom potpeticom), o određenoj vrsti materijala (npr. guma, koža i sl.) ili pak o izoliranim dijelovima tijela (npr. stopala). Ako pak partnerici ne smeta korištenje fetiša, neće biti nikakvog problema u njihovoj vezi.
  • Kod seksualnog sadizma osoba uživa (seksualno) u nanošenju patnje, boli ili poniženja drugoj osobi.
  • Pandan seksualnom sadizmu je seksualni mazohizam kod kojeg osoba uživa (seksualno) u doživaljavanju boli, patnje ili poniženja koje mu nanosi partner/ica.
  • Voajerizam je parafilija kod koje osoba doživaljava ugodu prilikom promatranja osoba koje se svlače ili sudjeluju u seksualnoj aktivnosti. Uzbuđenje je veće kad promatrane osobe to znaju. Voajer najčešće masturbira prilikom ove aktivnosti.
  • Kod ekshibicionizma osoba doživljava ugodu prilikom pokazivanja spolovila osobama (ženama) koje to ne očekuju. Bitna komponenta ekshibicionizma je šok, nevjerica i iznenađenje žrtve. I ovdje muškarac najčešće pri tome masturbira.
  • Postoje i druge vrste parafilija, no one su vrlo rijetke: zoofilija (seksualno uzbuđenje od životinja), froterizam (naguravanje na osobe koje ne mogu pobjeći u prepunim tramvajima), telefonska skatalogija (dahtanje i govorenje opscenih sadržaja na telefon).

 

Mogućnosti liječenja

Što se tiče liječenja parafilija, prvo je pitanje treba li ih uopće liječiti. Naime, tijekom povijesti mijenjalo se shvaćanje o tome što je parafilija (perverzija), a što nije. Ako parafilična aktivnost ne narušava odnos dviju osoba, ako je ona prihvatljiva oboma partnerima, tada je ona samo jedna od brojnih varijacija različitih seksualno uzbuđujućih aktivnosti koje dvoje ljudi čini u svom seksualnom činu. U tom slučaju ona može povećati seksualno uzbuđenje, intimnost i bliskost dvoje ljudi. No, kad ona nije prihvatljiva jednom ili drugom članu para, kad narušava njihov odnos i opsesivnog je karaktera, tada ona postaje problematična.

Jedan od čestih problema u terapiji parafiličnih poremećaja je da se partneri ne slažu o tome što bi bio cilj terapije. Osoba s parafiličnim poremećajem često bi željela da njezin partner može prihvatiti ovu aktivnost, a čest cilj (ili želja) partnera jest da se osoba riješi parafilije. No, kad se radi o motiviranoj osobi koja želi promijeniti svoju parafiličnu aktivnost, moguće je korištenje različitih postupaka i metoda.

 

Eksperimentiranje

Važna komponenta liječenja je izbjegavanje stanja, situacija ili okolnosti koje mogu povećati šansu za potrebom za parafiličnom aktivnošću. Osobe s parafilijom često opisuju da im nije uvijek jednako potrebna parafilija  te da to ovisi i o njihovu psihičkom stanju ili o situacijama u njihovoj vezi ili nekim okolnostima koje nisu vezane neposredno uz partnera (npr. problemi na poslu ili u obitelji). Važna komponenta je i eksperimentiranje i traganje za drugim uzbuđujućim aktivnostima koje su za oba partnera prihvatljive. Ne možemo oduzeti njezin izvor seksualnog uzbuđenja, a da ne ponudimo ništa u zamjenu. Dakle, važno je otkriti koje su to druge aktivnosti, maštanja, igranja uloga, vrste dodira ili stimulacije koji će osobi pružiti barem približno jednak osjećaj. Za to je potrebna otvorenost i spremnost za eksperimentiranje od oba partnera.

Facebook komentari