Pričajmo o tome Uzroci ovisničkog ponašanja koji uništavaju vaš odnos s partnerom

Ivanka Leko, psihoterapeutkinja

Oduvijek me privlačila psihologija i pomaganje ljudima, ali stjecajem životnih okolnosti moj me put odveo drugim pravcima i profes...

Više >

U ljubavnim odnosima može doći do situacija u kojima se jedan od partnera boji samoće i odbacivanja te trpi štošta kako bi sačuvao tu vezu. Pri tome sami sebi "uljepšavaju istinu" i zabijaju glavu u pijesak, smanjujući si mogućnost spoznaje o čemu se zapravo radi.

 

Ukoliko ulazite u odnose s ljudima koji su nepouzdani ili emocionalno nedostupni, odnosno ako se osjećate neispunjenima ma što činili, a i dalje nastojite održati vezu s tom osobom, moguće je da se nalazite u ovisničkom odnosu.

Razvoj ovisnosti o ljubavi druge osobe kod potencijalnog ovisnika započinje osjećajem privlačenja te se nastavlja idealiziranjem osobe prema kojoj iskazuje interes. Prebacuju fokus sa sebe na nju, prenoseći svoje snove i želje i stavljaju svoju sreću u ruke druge osobe.  Pri tome zaboravljaju na sebe i svoje potrebe.

Neprestano misle o tome što ta druga osoba kaže, želi i misli. Često na sebe preuzimaju sve kućanske obaveze i brinu se o svemu, samo kako bi ostali u tom odnosu. Gaje velik strah od napuštanje i prekida odnosa pa zbog toga razvijaju opsesivno ponašanje i patološku ljubomoru, uslijed čega druga strana počinje osjećati da je takav odnos guši. U tom se trenutku veza često prekida, a ovisnik vrlo brzo (u novom odnosu) započinje isti ciklus. Ovisnik na taj način zapada u začarani krug ovisnosti o drugima, budući da probleme koje je iskusio u prethodnim odnosima kontinuirano prenosi u nove veze.

 

Strah od napuštanja

Takve osobe imaju nisku razinu samopoštovanja te se često osjećaju bezvrijednima. Ne vjeruju kako zaslužuju sreću i ne znaju reći "ne". Teško uspostavljaju granice, a u odnosima preuzimaju više odgovornosti no što ih mogu podnijeti.

Unutar partnerskog odnosa ponašaju se pretjerano pasivno ili pak pretjerano brižno , čime se narušava kvaliteta odnosa. Uza to, svoje vlastite potrebe zapostavljaju i zaokupljaju se prohtjevima drugih. U situacijama u kojima svoje potrebe ipak stave ispred potreba drugih, mogu se javiti osjećaji krivnje i anksioznosti. Osjećaju se odgovornima za tuđe emocije i ponašanje. U odnosima su previše lojalni, čak i kada je odanost neopravdana i često osobno štetna. Često ostaju pasivni u stalnoj potrebi za odobravanjem.

Često ulaze u romantične odnose s ljudima za koje procjene kako ih je potrebno "spašavati". Gaje velik strah od napuštanja i teško donose odluke bez vanjskog odobravanja. Takvim ponašanjem nastoje ublažiti vlastitu anksioznost, ujedno težeći da ljude oko sebe učine sretnima - čak i kada su sami nesretni.

 

Kako dolazi do ovisnosti

Ovisnost o drugoj osobi ne nastaje "danas". Njeno podrijetlo je emocionalna prošlost osobe, posebice u odnosu s roditeljima tijekom djetinjstva. Poremećaj u obitelji nastaje kada roditelji ne mogu zadovoljiti potrebe svoje djece na prihvatljiv način tijekom dužeg vremenskog razdoblja. Razlog tome mogu biti alkoholizam i slične ovisnosti, duševne bolesti, tjelesne bolesti, siromaštvo, gubitak ili pak nasilje u obitelji. Ukoliko roditelji nisu uspijevali zadovoljiti emocionalne potrebe djeteta, ono će odrasti s mišlju da njegove potrebe nisu važne, odnosno da se njegove emocije ignoriraju ili kažnjavaju. Ako se dijete osjećalo nevoljenim, u odrasloj će dobi često nalaziti partnere o kojima će ovisiti u psihičkom ili fizičkom smislu. Takve osobe brzo nauče zanemariti svoje osjećaje i potrebe jer se osjećaju nemoćnima i nesposobnima da promijene okolnosti u kojima se nalaze ili još i gore – zbog toga što su naučili da će ih se kazniti zbog izražavanja svojih osjećaja i potreba. U konačnici se nauče odvojiti od svojih osjećaja i potreba te umjesto njih razviju obrambenu strategiju nastojanja da kontroliraju druge kako bi se osjećali sigurno i kako bi realizirali ljubav i prihvaćanje za kojima žude.

Djeca iz disfunkcionalnih obitelji vjeruju da su baš ona odgovorna za probleme drugih, osobito svojih roditelja. Rezultat toga je niska razina samopoštovanja i vjerovanje da su nesposobni ili nezaslužni osjećaja ljubavi. Drugim riječima, probleme svojih roditelja doživljavaju kao svoje. Razvijaju nerealna očekivanja o tome što jest, a što nije njihova odgovornost te što mogu, a što ne mogu kontrolirati u odnosima.

Naučeno ovisničko ponašanje se u obiteljima u kojima je dolazilo do suovisnosti često prenosi s generacije na generaciju.

 

Kako izaći iz 'začaranog kruga'

Potrebno je pronaći ravnotežu između brige za druge i za sebe. Budući da većina ovisnika nije svjesna neprestanog udovoljavanja drugima i stavljanja njihovih potreba ispred svojih, često to uvide tek kada im na to ukaže netko sa strane.

Tijekom psihoterapije i rada na sebi otkrivaju se uzročnici takvog ponašanja. Osoba pronalazi alternativne načine kako doći do zdravijih odnosa. Tijekom terapije uče prepoznati vlastite potrebe i postavljati granice te osvješćuju činjenicu da nisu sebični ukoliko se brinu za sebe.

 

Više o manipulativnim odnosima možete pročitati i u mojoj ranijoj kolumni.

Tražite drugo mišljenje, novu perspektivu, a ne znate kako i od kuda krenuti?

Javite mi se.

Ivanka

Facebook komentari